Božić! Za neke, vrijeme prekomjerne potrošnje novca na darove koji zasigurno nisusmisao Božića. Za neke, kao i u vrijeme Korizme, malo veći naglasak na pomaganju potrebitima. Za neke ipak rođenje Isusa Krista u srcima što ponajprije i jest značenje samog blagdana, te navješaj Radosne vijesti. Za mene ove godine Božić je ponajprije oblik pustinje. One ‘pustinje’ o kojoj sam prije pisala da nakon iskrcaja s broda jedva čekam i u istu otići. U duhovnu pustinju. Prisilno se ‘odvajam od svijeta’ zbog oporavka od operativnog zahvata, barem na neko vrijeme i prepuštam se utjecaju duha Božića u kućnoj atmosferi sa svojim najmilijima i najdražima. U vremenu oporavka i ne izlaženju van nastojimisprazniti svoje srce i misli od ispraznosti ovoga svijeta. I dobro mi je!
NAPOKON ODMOR
Kažu da je čovjek zreo tek onda kad mu nije teško neko vrijeme biti sam sa sobom, kad se pomiri s trenutnom životnom situacijom i kad u ne baš lijepim situacijama uvijek vidi nešto dobro. Mogu reću da mi je dobro jer napokon odmaram. Onaj moj nemirni duh ipak se smirio i nije da se žalim zbog toga. Pitanje je samo dokad će to potrajati? No, svejedno mi je žao što ne mogu izići u grad, prošetati mojom kalelargom, otići na Sajmich i biti u Điru po gradu. Al’ zato mogu i slušam glazbu koja odzvanja u jutarnjim i popodnevnim satima starim djelom grada. Napokon se osjeća živost i u zapuštenom i napuštenom strogom centru Šibenika. Žao mi je što se ovakve dobre situacije ne događaju svaki dan tijekom cijele godine. Žalosno je da se veće humanitarne akcije održavaju samo u ove dane predbožićnog vremena (osim onih koje imaju naglasak hitnosti radi spašavanja ljudskog života), žalosno je da humanost tj. pomaganje drugima ne živi 365 dana u godini (svaka čast pojedncima kojima je to postala svakodnevnica) i da se uvijek ima suosjećanja za potrebite. No, takvi smo-kakvi smo. Većina nas misli da nikad nećemo dospjeti u situaciju ‘socijalnih slučajeva’, ali čini mi se da je kratka linija između blagostanja i oskudice! Situacija je teška, neki bi rekli svakim danom sve teža. Tako je lako upasti u zamku negativnih misli i tolko puno ljudi dolazi u napast dići ruke od svega ovoga – jer jednostavno se čini da ne vide smisla svemu tome. Dok se jedni brzo bogate tj. postaju sve imućniji, drugi se još brže siromaše. I uvijek se ove teme potegnu baš oko velikih kršćanskih blagdana.
RADOST VOLONTIRANJA
Tako je i u našem malom gradu. I sama sam odustala od javnog volontiranja jer sam se uvjerila da su ljudi u Šibeniku poprilično zatvorenog uma i srca za potrebite. To sam najviše osjetila kad sam pokušala na šibenskom području uspostaviti legalnu prodaju časopisa ‘Ulične svjetiljke’ – časopisa o beskućnicima i drugim srodnim temama. Još uvijek je naš grad, a grad su ljudi, itekako ‘gluh’ za potrebe drugih. I dok na TV-u gledam kako se drugi gradovi i veći i manji od Šibenika mogu pohvaliti volonterima, u Šibeniku niti ne znam da li ih uopće ima. U ono vrijeme kad sam volontirala bila sam jedina, kasnije mi se pridružila još jedna djevojka. Zbog mojih poslovnih obaveza bila sam prisiljena napustiti volontiranje, ali ni nakon mene volontiranje nije zaživjelo. Koliko god je nezaposlenih u našem gradu i županiji, jednako toliko bi moglo biti i volontera dok čekaju na priliku za kakav posao. Hvala i svim sugrađanima koji čine dobra djela u tajnosti, jer: ‘neka ti ne zna ljevica što čini desnica’, kaže Isus, ‘da tvoja milostinja bude u skrovitosti’ (Mt 6,3-4). Svima vama kojima slavite rođenje djeteta Isusa neka je blagoslovljen Božić!
