Nauživala sam se Šibenika i za ljeto koje tek ima doći i za početak jeseni koje će biti, ako nam ga Bog providi. Nauživala sam se šibenskog sunca, mora, zraka i vjetra, kamena i neba. Ni ovaj put neće biti lako rastati se s obitelji i dragim ljudima, već zbog same pomisli da se nećemo vidjeti narednih 6.mjeseci. Uf, uf, uf…teško je to, ali opet raduje se i obitelj sa mnom kad zna da idem tamo gdje će mi biti dobro radeći ono što zaista volim. Sve više i više mi se sviđa biti u rodnom Šibeniku, unatoč besposličarenju, ali ne i ljenčarenju. Kažu, i istina je da čovjek shvati što gubi tek kad bez toga i ostane, a opet ostati negdje i gledati u ono što srcu više zadaje boli, a manje radosti – ne isplati se!
BIT ĆE BOLJE
Rastanak boli, al’ ne za dugo. Opet ću poletjeti iz obližnjih Kaštela, preletiti i naš mali Šibenik koji mi je nekako iz zraka najljepši. Valjda zbog toga što se sve ono ružno „iz aviona, ipak, ne vidi“. Nadam se da će se i ta ružna situacija s vremenom pretvoriti u bolju situaciju, i već onda kad se najesen vratim. Ne znam koga će moji sugrađani izabrati za iduće vlastodršce grada i županije. Tko god oni bili, nadam se da će ovaj put naučiti bilo iz vlastitih pogrešaka i dati novu šansu sebi za popravni ispit (u slučaju da se ista vlast ponovi) jer svatko zaslužuje drugu priliku, a budu li to ipak neki novi ljudi, nadam se da njihova predizborna obećanja neće, ipak, ostati samo na uzrečici : „Obećanje, ludom radovanje“. Ja se ne smatram ludom, kao što ne smatram lude ni vas, svoje sugrađane, jer iz iskustva svi znamo da djela govore više od samih riječi. I zbog te živuće uzrečice: „Obećanje, ludom radovanje“ ne mogu se euforično radovati pobjedi niti jedne stranke. Neka bude volja Božja, unatoč glasovanju naroda. Izgleda da se pobjedi raduju samo oni koji sebi osobno obećaju korist te iste pobjede. Živi bili pa vidili kako će nam biti s onim tko nam na vlast dođe! Nadam se da će se zaista Šibenik probuditi! I tek se nadam da će nova vlast svojim djelima pokazati ljubav za svoj grad.
ŠIBENIK SU LJUDI
A grad su ljudi! A ljubav prema svom gradu pokazuju i stanovnici Atene. Pored svakodnevnih nereda (koji do nas putem TV ekrana niti ne dopiru) koji se događaju na ulicama grada, postojeća vlast se, ipak, buni protiv državne vlasti, još više protiv one koja joj se nameće od strane EU. „Dužan ko` Grčka“ već odavna poznata poslovica, koja umjesto da na snazi gubi, nažalost, svakim danom sve više i više jača. Dok sam još u Zagrebu godinama radila za jednu tvrtku, čije je sjedište upravo bilo u Ateni, već sam jako dobro godinama upoznata sa situacijom u Grčkoj jer sam i dalje u kontaktu sa svojim bivšim grčkim kolegama. No zadnji put sam u Grčkoj bila službeno prije 6.god, i za očekivati je da se situacija u tih 6.god. popravila. No, govore mi, slika je obrnuta. I to me rastužuje. Kažu mi da je sve manje i manje grčkih brodovlasnika, sve više zatvorenih obrta. Meni ništa novo za viditi jer to u Šibeniku i Hrvatskoj gledam svaki dan, al’ s vjerom da će narednih godina kod nas situacija ipak biti znatno bolja negoli je sada. I evo nakon 6. godina vidjet ću bivše kolege i ostale drage poznanike koji do svoje obale drže više negoli mi do naše. No, ipak se radujem svojoj novoj radnoj sezoni, novim poznanstvima i novim morskim putevima sa Šibenikom uvijek u srcu i mislima.
