Kada sirovih 120 konja snage zabruji u buggyju, imate osjećaj da će vas ekspresno katapultirati, a da nećete ni stići vidjeti tu divlju ljepotu Biokova u trosatnoj safari pustolovni. No, ‘divlje mašine’ ipak su ukrotive, a vrlo brzo s njima uspostavite vezu povjerenja pa vas bez problema izvlače iz situacija na zemljanim cestama pored kojih su prilično duboki kanjoni. Visoke doze adrenalina i lude zabave su zagarantirane, a to vam mlada ekipa koja vas vodi u avanturu definitivno može zajamčiti…
Bio je četvrtak kada mi je kolega Goran Pauk na kavi rekao ‘Ajmo se voziti buggyjima po Biokovu’. Nije nam trebalo dugo da plan postane stvarnost, jer u pitanju je bio spoj adrenalina i dobrog društva. Našli smo se s prijateljima u nedjelju ujutro na kavi na Baldekinu, a potom krenuli na sat i pol vremena dugu vožnju do Baške Vode. Marenda – pomislili smo stigavši u Bašku nešto ranije od dogovorenog i predviđenog, jer daleko nam je bio ručak… Punih želudaca, točno u 10 sati našli smo se s Ivanom Juričem, vlasnikom ‘Safari Buggy Baška Voda’ koji nam je ukratko objasnio princip rada tih moćnih strojeva koji kombiniraju pogon na dva i četiri kotača. Pred nama je bilo 50 kilometara puta, tri sata vožnje kroz netaknutu prirodu i kratke pauze na vidikovcima. I jedan predivan, sunčani dan.
Smjestili smo se po dvoje u buggyje i krenuli. Prve minute vožnje bile su rezervirane za upoznavanje ‘zvijeri’ i njihove moći (koje još nismo bili ni približno svjesni), a onda smo došli do poljskog puta s kojim je započelo naše penjanje na Biokovo. Netaknuta priroda, miris šume, neopisiv pogled na Bašku Vodu, Brač, Hvar i Vis negdje u daljini, doslovno su nam oduzimali dah. Sreća nam se vidjela na licima, a ‘palac gore’ i osmijesi u retrovizorima bili su jedini način komunikacije dok su siloviti buggyji jačine 120 konjskih snaga brujali.
Ivan je bio predvodnik, prijateljica i ja smo ga pratile, a iza nas je bio Gogo s prijateljem. Oči su nam vrlo brzo bile napunjene prašinom koja se dizala za nama, pa izbjegavanje stavljanja zaštite za oči više nije bilo izgledno. Sa svakim novim metrom osjećali smo savršenstvo prirode i užitak do kosti. Pola sata kasnije Ivan je nam je signalizirao pauzu. Uspeli smo se par metara do vidikovca Zavod, i onda doslovno ostali bez riječi. Pogled je bio neopisiv.
Nastavili smo potom dalje putevima koji su zapravo jako dobro održavani, izuzev pojedinih dionica na kojima je trebalo iskazati sposobnost dobre procjene širine puta, izbjeći rupe i kamene gromade, jer centimetri su nas dijelili od strmih padina Biokova. Konačno, stižemo do Smokvine, proplanka na 1.100 metara nadmorske visine na kojem se nalazi lovačka kuća i penjačka stijena. Vođa puta otvorio je prtljažnik svog buggyja i pred nas iznio domaći soparnik i pršut. Malo je reći da nas je oduševio i da se nismo nadali drugoj marendi tog jutra. Po drugi put punog trbuha i zadovoljnih lica, nakon kratkog odmora slijedio je prolazak kroz sela Bast i Topići gdje su u prošlosti živjeli stanovnici Baške Vode. Konačno, stigli smo i do Grebena, mjesta koje je do pedesetih godina prošlog stoljeća bilo nogometno igralište, a onda je 2014. godine na istom mjestu snimana prva epizoda četvrte sezone svjetski popularne serije Game of Thrones.
Trosatna avantura bližila se kraju spuštanjem na Brela, da bi se u konačnici vratili na startnu poziciju u Bašku Vodu. Bila je to nedjelja za poželjeti, s dobrim društvom i hrpom adrenalina, pa ako se još predomišljate, autori ovih redaka garantiraju vam da ćete uz ‘Buggy Safari Baška Voda’ doživjeti novu dimenziju adrenalina i zaljubiti se u Biokovo i Bašku Vodu kojima ćemo se i mi, sigurni smo, opet vratiti… Djelić svega toga pokušali smo vam dočarati u videu i na fotografijama pa ih svakako pogledajte.
(Ana-Marija Crnica, Goran Pauk)
