Socijalna samoposluga, usluga koju siromašnim obiteljima i samcima pružaju Zagreb, Split, Zadar, Vukovar, Varaždin, Osijek… ne i Šibenik.
Princip jednostavan – hrana koju su Crvenom križu, Caritasu ili neprofitnim udrugama donirali veliki trgovački centri i prehrambeni lanci slaže se na police socijalne samoposluge, a namijenjena je isključivo socijalno ugroženim građanima.
Glavni je problem realizacije ideje šibenske socijalne samoposluge bio Zakon o doniranju hrane koji je predviđao plaćanje PDV-a na donaciju. Dugoočekivani zakon koji doniranu hranu oslobađa PDV-a izglasan je u prosincu 2015. kao jedan od dva preduvjeta za otvaranje šibenske socijalne samoposluge.
Ipak, ona se neće otvoriti.
– Novi zakon o doniranju hrane ograničava nas na način da moramo imati vlastiti prostor, a mi ga nemamo – pojašnjava ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Šibenik, Tonka Mikulandra.
Prostorije Crvenog križa neadekvatne su jer nemaju skladište, a socijalna samoposluga treba zadovoljiti normative koje propisuje Pravilnik.
– Grad Šibenik svojedobno nam je obećao izići u susret na način da nam ustupi jedan od svojih prostora. Te smo prostore obišli, ali nijedan ne udovoljava zadanim uvjetima za ovu namjenu. Prikladni su za manje butike ili nešto slično, ali ne i za hranu. Osim toga, dosta ih je u derutnom stanju i trebalo bi previše uložiti u obnovu – priča Tonka Mikulandra.
Prostor buduće socijalne samoposluge trebao bi se nalaziti u centru grada kako bi bio dostupan starijim i nemoćnim korisnicima, a ujedno mora imati pristup dostavnom vozilu.
– Ne mora to biti prostor od sto kvadrata, ali mora proći sve kontrole. Grad ga nema, a nemamo ga ni mi – nezadovoljna je Mikulandra.
S druge strane, šibenski Caritas raspolaže adekvatnim prostorom, ali donacija hrane jednostavno – nema.
– Mediji su pisali da se godišnje baca oko 400 tisuća tona hrane i očekivao sam da ćemo dobivati brojne donacije kad stupi na snagu novi zakon o doniranju hrane. Ministarstvo poljoprivrede dalo nam je dozvolu da primamo doniranu hranu, ali te hrane nema. Trgovački lanci hranu pred istekom roka trajanja i dalje prodaju po bitno nižoj cijeni, a poslije je valjda uništavaju – priča Miljenko Jukić, zamjenik ravnatelja Caritasa i dodaje kako je pred Božić obilazio trgovačke lance s dopisom iz Ministarstva, uputio voditelje da proslijede zamolbu upraviteljima u Zagrebu, međutim, nikakve donacije nisu stigle na adresu šibenskog Caritasa osim jedne za pučku kuhinju.
Caritas ipak na neki način djeluje kao socijalna samoposluga i to podjelom paketa osnovnih namirnica koje dijeli korisnicima još od kraja Domovinskog rata, priča Miljenko.
– Nešto prikupimo sami, a nešto dobijemo iz državnih robnih rezervi za slučaj nepogoda. Snalazimo se, nekako uspijemo to napraviti da svi paketi budu manje više uniformni – priča Miljenko.
Šibenik će tako i ove godine ostati bez socijalne samoposluge koja bi olakšala egzistenciju za najmanje 350 socijalno ugroženih obitelji.
-Kad na zavod za zapošljavanje odu i radnici TLM-a bit će ih i više – zaključuje Mikulandra.
