Nakon više od pola godine natezanja, na zahtjev radnika koji već devet mjeseci nisu primili plaću, u utorak je konačno otvoren stečaj nad većinskim vlasnikom Luke Šibenik, nekad moćnom riječkom špediterskom tvrtkom Transadria. Za stečajnog suca određena ja Ljiljana Ugrin, a za stečajnog upravitelja dosadašnji privremeni upravitelj Zdravko Čupković. Sud je neutemeljenim proglasio zahtjev za izuzećem rečene sutkinje, koji je u ponedjeljak podnio bivši predsjednik Nadzornog odbora Damir Račić, nakon što je ova odbila iz postupka izuzeti predstečajnog upravitelja. Račić je, naime, u petak na ročištu na kojem se sa pokretanjem stečaja prvi puta složila i Uprava Transadrije, ukazao na navodne nepravilnosti u radu privremenog stečajnog upravitelja. Ustvrdio je kako je ovaj zastrašivao članove Nadzornog odbora i upozorio da je jednom djelatniku Transadrije početkom rujna s tajnog računa Trasadrijine tvrtke kćeri Trans.Ri u Raiffeisen banci isplaćen novac, pa zaključio da Transadria ima likvidnih sredstava na drugim računima iako joj je glavni račun u Hypo banci blokiran.
IZA RAČIĆA STOJI LEPUR?
Prema pisanju bloga dosjeTNSA, na kojem grupa anonimnih zaposlenika Transadrije u posljednja dva mjeseca donose insajderske informacije, analize i komentare o glavnim akterima i događanjima u Transadriji i Luci Šibenik, te su pravne smicalice imale poslužiti samo kako bi Račić, iza kojeg stoji Branimir Lepur, formalno još uvijek aktualni direktor Luke Šibenik, trebale poslužiti kao kupovanje vremena dok se ne realizira njihov plan o preuzimanju Transadrije. ‘Prema nepotvrđenim, ali pouzdanim izvorima – tijekom vikenda na kućna vrata većine radnika koji su pokrenuli tužbu pokucali su Lepurovi i Račićevi emisari. Radnicima su uručivali dopis potpisan od obojice u kojem tvrde da vladaju Lukom Šibenik koja pliva u novcu, a da će vrlo uskoro zasjesti i na čelo TNSA. Radnicima jamče da će im, ukoliko odustanu od stečaja promptno isplatiti sve zaostale plaće te garantiraju nastavak rada TNSA.’ – piše u ponedjeljak dosjeTNSA o navodnom pismu što ga Lepur potpisuje kao direktor Luke i budući predsjednik Uprave Transadrije. Iako je Lepur formalno direktor Luke, jer je šibenska ispostava Trgovačkog suda u Zadru odlučila da se do rješenja spora po njegovoj tužbi ne smije mijenjati Uprava šibenskih dokera, novoizabrani direktor Luke, dojučerašnji član uprave Transadrije Darko Tonžetić, na tu se odluku oglušio, pa krajem kolovoza došao preuzeti posao i na ulaz u upravnu zgradu postavio dvojicu zaštitara kako bi spriječio Lepura da uđe unutra.
NELEGALAN NADZORNI ODBOR LUKE
Lepur je Trgovačkom sudu podnio tužbu u kojoj tvrdi kako je Nadzorni odbor Luke koji je sazvao skupštinu dioničara na kojoj je on smijenjen, a Tonžetić instaliran, nelegalan, te da je samim time nelegalna i ta skupština i njegova smjena. Lepur, naime, upozorava na činjenicu kako je uprava Transadrije promijenila sastav Nadzornog odbora Luke iako joj za takav manevar nije bilo dovoljno njihovih 50 posto vlasničkog udjela jer prema statutu Luke za imenovanje i razrješenje članova Nadzornog odbora treba najmanje 75 posto glasova. Zanimljivo je, međutim, kako je ta rošada u Nadzornom odboru Luke provedena u svrhu operacije smjenjivanja dugogodišnjeg uspješnog direktora Davora Škugora i postavljanja Branimira Lepura, koji je i sam istupio iz njega kako bi mogao postati direktor Luke. Lepur se sada nada ostati u fotelji direktora Luke, tvrdeći da nelegalno izabrani Nadzorni odbor nema nikakve veze s njegovim dolaskom na tu poziciju, jer skupštinu na kojoj je on izabran, nije sazvao Nadzorni odbor nego tadašnji direktor Luke Davor Škugor. S obzirom da će o daljnjoj sudbini Luke, a posredno i o sudbini njenih direktora, odlučivati skupština vjerovnika većinskog vlasnika, kada na dnevni red dođe točka o prodaji većinskog paketa dionica Luke, nakon otvaranja stečaja nad Transadrijom Lepurova se pravna borba čini manje važnom.
NEJASNI LEPUROVI MOTIVI
Puno je važnije, ako su točni navodi o njegovom pismu radnicima Transadrije, zbog čega se Branimir Lepur grčevito upirao doći na čelo tvrtke čiji su dugovi premašili 170 milijuna kuna i kojoj je račun zbog dugova u blokadi već duže od 300 dana. O tome kao i o još nerazjašnjenoj misteriji kako je u samo sedam mjeseci otkako je imenovan za člana Uprave Transadrije od osobe od najvećeg povjerenja predsjednika Uprave Mirana Ključaričeka postao persona non grata, možemo samo špekulirati. Odgovore na pitanja je li isisavanje novca iz Transadrije preko tajnih računa i stjecanje vlasništva nad vrijednim nekretninama tvrtke, na što već duže vrijeme upozoravaju mali dioničari Transadrije i sindikati, bio zajednički plan vrhuške riječkog špeditera i koja je u tome uloga Branimira Lepura, trebalo bi dati Državno odvjetništvo. Ako je suditi po Račićevim manevrima iza kojih navodno stoji Lepur, ukazivanju na postojanje tajnih računa i zazivanju istrage, čini se kako je cijela operacija odrađena s ciljem distanciranja od mutnih poslova Uprave i kako bi i iz ove afere izašao neokrznut, pa ako mu je već izmakla Transadrija, prikazati sebe kao spasitelja Luke. Kontroverznom direktoru brojnih šibenskih poduzeća to je do sada polazilo za rukom.
