Energane nisu bauk, već nužnost, a prva u RH mogla bi niknuti do 2032., što bi bilo u skladu s nacionalnim Planom gospodarenja otpadom za razdoblje 2023. – 2028,. koji kao jedan od ciljeva navodi da do 2035. na odlagalištima otpada može biti odloženo samo 10 posto mase ukupno proizvedenog komunalnog otpada. Taj cilj zagovara i Europska komisija kako bi se uravnotežili troškovi odlaganja i obrade otpada, piše Poslovni dnevnik.
Je li Hrvatska spremna za ispunjenje zacrtanih planova po pitanju održivog gospodarenja otpadom, na panelu ‘Energane (ni)su bauk’ raspravljali su Robert Podrug, direktor šibenskog Bikarca, Dino Perović, savjetnik direktora zadarskog poduzeća za gospodarenje otpadom Eko, Aleksander Mirt, direktor javnog poduzeća Energetika Celje te Mirko Budiša, zamjenik direktora iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
– Centar radi već dvije godine, zadnju smo godinu iz trčanja prešli u sprint, pa se nadam da ćemo dostići ciljeve koje nam je postavio nacionalni plan. Osim mješovitog komunalnog otpada, problem je glomazni. Na razini Šibensko-kninske, Dubrovačko-neretvanske, Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije izdano je 680 tisuća rješenja ljudima koji se bave turizmom, a tu ima sigurno još 100 tisuća ‘crnih kreveta’. Sada zamislite da vam samo 10 posto tih ljudi promijeni madrac, noćni ormarić ili WC dasku. Imate na desetke tona glomaznog otpada koje trebate energetski oporabiti – rekao je Robert Podrug.
Inače, tvrtka Bikarac do 19. studenoga očekuje ponude za projektno-tehničku dokumentaciju za energanu odnosno za postrojenje za energetsku oporabu goriva iz otpada i prosušenog mulja, što financira Fond za zaštitu okoliša sa skoro tri milijuna eura. U slučaju da sve bude pozitivno, Šibenik bi mogao prvi imati energanu kao što je i prije 129 godina prvi dobili izmjeničnu struju odnosno električnu javnu rasvjetu!
Situacija s odlaganjem građevinskog otpada je sređenija, rečeno je na panel raspravi. Kako je kazao Budiša iz Fonda, 68 posto tog otpada recikliramo, a cilj je doseći 70 posto.
– To nije samo zemlja i beton već i tekstil, plastika, staklo. Analiza koju smo radili za Grad Zagreb pokazala je da bi većina otpada koja bi išla za energanu upravo građevinski otpad – naglasio je Budiša.
Hrvatskoj za dostizanje ambicioznih ciljeva koje postavlja regulativa nedostaju infrastrukturni kapaciteti za prikupljanje, skladištenje, ali i za obradu, kompostiranje toga otpada.
– Što se tiče budućih Centara za gospodarenje otpadom, četiri su u fazi izgradnje, a tri u fazi projektiranja, no u realizaciji smo spori. Uz dugotrajne javne nabave te rješavanje imovinsko-pravnih odnosa problem predstavljaju i procedure za dobivanje sredstava iz Europske unije – istaknuo je Budiša.
S druge pak strane, Perović iz Zadra na ispunjenje ciljeva gleda pesimistično.
– Dokumentaciju za CGO Biljane Donje počeli smo izrađivati još 2006. godine. Stiže nam 2025., a tek će sada biti otvoren. Što se tiče energetskog iskorištavanja otpada, o tome se trebalo voditi računa još 2005. kada je izašla Strategija gospodarenja otpadom u kojoj su CGO-ovi bili definirani. Ciklus nikada nije zatvoren. Slično kao i kod uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, gdje nikada nije pronađeno rješenje za mulj koji nastaje pročišćavanjem, tako rješenje nije nađeno ni za gorivo iz otpada kao jednog od produkata koji nastaje u CGO-u. U izgradnju energane unutar CGO-a Biljane Donje mogli bismo ući sa Šibenikom, no sve je na ‘dugom štapu’, zbog dugotrajne procedure izgradnje. Čim je u pitanju otpad, odmah ste na udaru javnosti, zaključio je Perović.
