Prošlo je točno trideset godina od čuvene pobjede košarkaša Šibenke nad sarajevskom Bosnom, kojom je naš klub osvojio prvi i jedini naslov bivše države. U trenu su prohujala tri desetljeća od masovnih okupljanja u centru grada zbog politički oduzete titule prvaka. Iz tog okupljanja prepunog šibenskog ponosa nastala je snažna navijačka skupina popularnog i dojmljivog imena ŠIBENSKI FUNCUTI. Rijetki su bili automobili šibenskih registarskih oznaka koji na vjetrobranskom staklu nisu imali prepoznatljivu naljepnicu na kojoj je uz karakteristični šibenski pleter kao dio grba košarkaškog kluba stajao upečatljivi natpis ‘KK Šibenka – prvak Jugoslavije 82./83. g.’ Upravo ovih dana na spektakularan i originalan ‘funcutski’ način, paljenjam mnoštva baklji po gradskim kvartovima, naravno narančaste boje, obilježit će se taj osvojeni naslov koji uz dva, nažalost izgubljena finala Kupa Radivoja Korača, ostaje upisan kao najveći momčadski uspjeh šibenskih sportaša i datum osnivanja navijačke skupine.
ZAPAD OBOJEN U NARANČASTO, ISTOK U BIJELO
Sve od tog vremena pa do danas ostala je snažna povezanost šibenskih klubova i najvjernijih navijača, bilo da je riječ o počecima na Baldekinu ili sad već davnoj sezoni 1994/95. i prvog masovnog okupljanja na desnoj strani zapadne tribine Šubićevca. Imao sam neopisivu čast biti dio momčadi HNK Šibenik u danima kad je na domaće utakmice dolazilo po pet, šest tisuća ljudi. Da ne spominjem satima prije utakmice ispunjene tribine, protiv, Funcutima posebno ‘dragog’, splitskog Hajduka. Zapad obojen u narančasto, a istok, u bilo, dekor za pamćenje i vječni naboj koji je često znao kulminirati i ozbiljnim neredima. Na terenu uvijek utakmica drukčija od bilo koje druge, malo pravog nogometa i puno više grubosti i netrpeljivosti uz stotine zapaljenih baklji i česte višeminutne prekide. I bitnije od svega, gotovo uvijek krvavo osvojeni bod(ovi). Tog proljeća 1995. sjećam se i po čudesno izborenom opstanku u 1. HNL, koji je proslavljen povorkom navijača i nas nogometaša od stadiona do rive i fešte što je trajala do jutra, a obilježena je između ostalog i legendarnim pečenjem vola.
UVIJEK SVOJI I PONOSNI
Upravo tih dana shvatio sam i snagu i strast šibenskih funcuta bez čije bi gromoglasne podrške gore opisani pothvat bio jednostavno nemoguć. Kao što sam u sloganu MOJ GRAD-MOJ KLUB pronašao gotovo getansku želju da grad Šibenik i njegovi klubovi i sportaši ostanu i dalje nekako neovisni, svoji i tako posebni. Da se ne prilagođavaju nikome i nikad, već da zajedno očuvaju teško stečeno poštovanje i vrijednosti. Zato ovih dana dostojanstveno i ponosno proslavimo okruglih trideset godina postojanja ‘narančastog ludila’, sa željom da se u godinama što dolaze održi nošen istim žarom i ljubavlju.
