Ako bi za bilo koga mogli reći da je obilježio dvadeseto stoljeće u ulozi žene na prostorima Europe, onda je to jamačno bila prva dama Britanije. O barunici Thatcher mišljenja se podijeljena. Neki su je voljeli, neki ne, neki su slavili na ulicama njenu smrt, a neki je oplakivali. U čemu je tajna? Kemičarka s Oxforda nije život htjela posvetiti laboratorijima i znanstvenim istraživanjima, što bi bilo kronološki logično u njenom slučaju. Ona se osjećala moćnom i znala je da može i narodom vladati. Netom pošto je završila i studij prava zavladala je u Konzervativnoj stranci Velike Britanije. U vrijeme kada je došla na vlast situacija nije bila sjajna. Ubrzo je uvela reda na način da je ušutkala i smanjila prava sindikatima, te je smanjila socijalna davanja. Provela je nekoliko ekonomskih reformi koje su omogućile napredovanje i širenje britanskih tvrtki odnosno britanskog gospodarstva. Oko sindikata se slažemo. Sindikati su osmišljeni da bi čuvali interese radnika te zastupali njihova prava. Ako povučemo paralelu s Hrvatskom, jasno je da današnji sindikati imaju ulogu organizacije ‘zabava’ i dodatno isisavanje novca iz gospodarstva. Jeste li znali da jedna državna firma u Hrvatskoj koja se zove Hrvatske željeznice ima sedam sindikata. Svi znamo da su željeznice u užasno lošem stanju, firma apsolutno nema profita, rade s gubitkom, ali sedam sindikata uredno odlazi na team buildinge.
VISOKI TROŠKOVI
Za one koji ne znaju što to znači, skupine ljudi idu se uglavnom vikendom zabavljati, pijančiti i trošiti naš novac po hotelima. Ne radi se o edukacijama, seminarima ili bilo kakvom obliku obuke zaposlenih, već je isključivo riječ o lumpovanju. Ponudit ću vam primjer da se zgrozite. Samo jedan od sindikata željeznica Hrvatske broji oko 600 ljudi. Svatko od njih dobije dvjesto kuna, džeparac od firme. Kad bi svi sudionici, njih šesto, potrošili samo tih dvjesto kuna koji su im poklonjeni za ‘pijaču’, u samom startu trošak ih ispadne milijun i dvjesto tisuća kuna. U toj računici nije uključena hrana, spavanje… Na moje pitanje od kud im toliki novac, brzo su se snašli, pa kazali, od članarina. Smiješno, kao da su skupljali od članarinu za golf. Tu je Thatcher napravila preokret. Da li je stroga ili je samo na taj način htjela razdvojiti radnike od neradnika, činjenica je da je bila strašan borac protiv komunističkog režima, što je rezultat današnjeg izgleda i moći te svjetske velesile. Za vrijeme svoje vladavine, na prijelomnici između prvog i drugog mandata, hrabro se odlučila na rat za povratak ‘svoje kolonije’. Naime, Argentinci su na kratko pomislili da je otočje uz njihovu obalu napokon njihovo, ali je čelična lady preuzela inicijativu i poslala britansku vojsku koja je dobila rat u roku dva mjeseca i Falklandski otoci ponovo su postali britanski. Tada je ponovo osvojila simpatije naroda s britanskog otoka. To ju je dovelo do ponovne pobjede. Istraživanjem lika i djela dolazim do činjenica koja pobijaju davno stvoreni stav, kako je Tacherica uvela red i među navijačkim huliganskih skupinama na nogometnim stadionima. Nije voljela nogomet, jednom je i izjavila kako je nogomet elementarna nepogoda i sramota za Britaniju, a navijači su tek nešto bolji od životinja koje je trebalo stjerati u tor i vježbati represiju na njima. Podaci govore kako nikad manje zainteresirane nogometne publike nije posjećivalo utakmice. Nogometni kroničar Jonathan Wilson tvrdi kako je tek tada došlo do vidljivih nemira između radničke klase i policije ili vlasti. Ima logike, jer su se na masovnim okupljalištima poput nogometnih stadiona skupljala radnička klasa, ljudi koji su u to vrijeme masovno ostajali bez posla poput; rudara, škverana, industrijalaca, a livada je idealno mjesto za poziv u nered. Bilo kako bilo, nekada najvatreniji navijači koje isto možemo nazvati i huligani, danas gledaju britanski nogomet u savršenom miru u prvom redu tik uz travu.
BEZ MINUTE ŠUTNJE
Međutim, na dan kad je umrla, 8. travnja, ove godine, igrala se utakmica na Old Traffordu. Minuta šutnje nije održana u spomen vladarice koja je svoj doprinos ostavila i na ledini zvanoj nogometno igralište. S obzirom da je jedanaest i pol godina vladala, izborom naroda, ne mogu zaključiti da je nisu voljeli, pa da je to razlog ne iskazivanja poštovanja, možda su se bojali, a danas kad je nema, nemaju potrebe zamjerati se onima koji nisu bili njeni pristaše. Voljeli je ili ne, sigurno bih u to vrijeme voljela živjeti i pod njenom čizmom nego pod ‘ideologijom’ nekog istočnog komunističkog vođe. Jer uvijek je na vrhu dobro, radilo se o bilo kojem režimu, samo što je ona dala priliku i narodu da živi prema standardima Ujedinjenog Kraljevstva.
