U obiteljskoj atmosferi, usprkos jakoj kiši koja je lijevala nad gradom, najvjerniji ljubitelji ‘dasaka koje život znače’, sinoć su u foajeu HNK Šibenik sudjelovali u tematskoj večeri pod nazivom ‘Teatarske ćakule’. Sa Šibenčanima su sinoć ćakulali umjetnici koji već neko vrijeme rade na predstavi ‘Glorija’ Ranka Marinkovića, redatelj Zoran Mužić, glumci Joško Ševo i Siniša Popović te mlade i nešto starije šibenske glumačke snage Franka Klarić, Jakov Bilić te Špiro Guberina.
ŠIBENIK IMA ZAŠTO BITI PONOSAN
Kazalištarci su se dotakli teme očuvanja hrvatskog jezika, posebice u vremenima kada postajemo zemlja članica Europske unije, ali i važnosti teatra u životu lokalne zajednice. Sinoć se moglo čuti kako Krešimirov grad uzdignutog čela i visoko podignute brade može stati uz bok drugim gradovima s obzirom na kazalište koje ima.
-Postoji dobro i loše kazalište, vjerujem da mi ovdje radimo dobro kazalište. Teatar čine dvije stvari, prva je tijelo, pokret i glumac, a druga ljubav i emocija – kazao je Ševo. Umjetnici se nisu libili sinoć dotaknuti i ne baš tako sjajnih tema koje tište hrvatsko kazalište, kulturu, a naposljetku i društvo. U prvom redu to je činjenica što danas sve manje ljudi odlazi u kazalište, a isto je i na margini medijskih zbivanja.
NEZAPOSLENI GLUMCI
Mladi glumac Jakov Bilić osvrnuo se i na problem što svake godine 30-ak glumaca izađe s Akademije, a posao ne nalaze.
-Kome je to u interesu, tko daje te dozvole? To je gomila ljudi, koji moraju birati brzo i površno po sistemu ‘daj što daš’, a producenti to iskorištavaju – složio se s njim redatelj Mužić.
Ipak, zaključak koji se nametnuo jest da Šibenik ima svijetlu budućnost kada je teatar u pitanju što dokazuju Jakov i Franka, članovi glumačkog ansambla HNK Šibenik, koji, kazala je ravnateljica kazališta Nera Gojanović Kljajić, žude za obrazovanjem ne bi li jednog dana postali intelektualci.
-Mi smo uspostavili dijagnozu, na njima je da pronađu lijek za kazalište budućnosti – dometnuo je iz publike legenda šibenskog kulturnog života Pero Mioč.