Nemojte pomisliti da se u nastavku teksta radi o nekakvoj partizanskoj priči, ipak je riječ o dvije tisuće i trinaestoj godini. Mada, kako imam priliku osluškivati starije, neki trenutno stanje vezuju s razdobljem nakon Drugog svjetskog rata. Neki dan su u Rusiji pomislili da kreće rat, ali to je bila samo kiša meteora. Stanovnici ruske regije Čeljabinsk preko noći su postali pravi sretnici, naravno oni koji su preživjeli. Pa, neka neki kažu da sreća ne može pasti s neba! Na spomenutu regiju baš vole padati meteori. Ovo je već drugi put. ‘Kamenčina’ od deset tona srušila se na zemlju i ozlijedila oko tisuću ljudi. Jeste li primjetili da se svakih par godina dogodi neka dotad neviđena pojava, događaj, katastrofa? Čudim se kako se tako nešto nije srušilo na nas. Ipak je dosta dugo vremena prošlo od posljednjih ozbiljnijih nereda na ovim prostorima. Od rata je prošlo dvadesetak godina… Sad ću vam reći zašto nije. Dijelovi meteorita slučajnim prolaznicima ili pronalaziteljima donijeli su sreću. Naime, na ruskim portalima možete kupiti pojedine ‘ostatke –ostataka’, a cijene dostižu cijenu zlata. Zato takva katastrofa nije nas zadesila.
GOLI I BOSI
Doduše, nama ne trebaju više sile, imamo mi one zemaljske, dobro utaborene u svojim klupama u prostoriji amfiteatra. Dok se Rusi bore s meteorima i sličnim izvedenicama te riječi, mi vodimo bitku s kunama. Ne mogu da se prilikom spominjanja teme pred nama, ne dotaknem neiscrpne teme, našeg ministra! Toliko se dokazao i istaknuo da mu ime ne treba spominjati. Svi znaju o kome je riječ. Ne slušaju ga bankari, pa ni sam ne zna kako im zaprijetiti i povući vodu na svoj mlin, pa opet napada s idejama i biserima. Znači, sad kad smo ostali ‘goli i bosi’, sad će nam diktirati koliko će nas banke kreditirati, u kojem iznosu. U prijevodu , možda neće više biti minusa na tekućim računima. Da, našim! Sad se sigurno pitate kako jedan ministar može određivati koliko će svaki pojedinac potrošiti na svom privatnom računu, uzmimo da se radi o bilo kojoj banci u kojoj vi imate privatni račun. Odnosno, koliki će mu minus pojedina banka dozvoliti. Baš sam ga htjela zvrcnuti da pitam, da mi odredi količinu hrane koju dnevno smijemo pojesti, a da ne pretjeramo! On zapravo brine i o našoj tjelesnoj liniji i moramo mu pokazati zahvalnost. A, kako? I to je već ukalkulirao, ako tko zaboravi na red, sve je čovjek predvidio. Nisam zapamtila ime izlagača vica, ali znam da se radi o jednom saborskom zastupniku koji kaže da su mu se tri svinje okotile, dvije idu Liniću, a jedna njemu! E, tako da se zna! Pomalo smo došli i do ‘bunje’ u kojoj živimo. Jeste li primjetiti kako je svugdje u okolici živahno! Sve me podsjeća na priče iz vremena popularnih pjesama koje glase ‘kad se male ruke slože’. Prema svemu sudeći, još se uvijek čudim što me nije pozvalo na radne akcije. Dizalice koje se vide iz svemirskih letjelica jasno daju do znanja da na terenu nema zafrkancije. Radi se punom parom, ipak se mora doći do nekih vidljivih rezultata, zašto su inače tu?! Pa izbori, dolaze nam izbori! Jupiii!! A, ja sam se na trenutak ponadala da je neki luđak ‘kesnuo’ u lokalnu blagajnu, pa da se spremamo za turističku sezonu.
SVE DRŽAVI!
Šteta, opet samo jedni izbori. Ja bih, vjerujte da bih, svako toliko, odvajala u nekakvi fond. Ne mislim na ove dosadašnje namete, već glasam za novi fond koji će isključivo služiti za ulaganje i organizaciju izbora. Pa tko nam se ne dopada ili malo zbog raznovrsnost svakodnevice, uzmemo novac iz fonda i mijenjamo ih. Puno je četiri godine istih! Taman nas ‘skinu’, ‘izuju’, lijepo nam sve ‘otmu’ i baš se naviknemo, kad eto novih! Nema smisla! Ujedno glasujem i za zakon (nažalost ne postoji), ali ja glasujem, koji nam oduzima svu vlastitu i naslijeđenu imovinu prilikom našeg rođenja. Umjesto tradicije krštenja djeteta, prst se ‘zamulja’ u tintu kao pri izradi putovnice i otisak je dokaz da sve što imaš i što ćeš ikad imati, dobrovoljno prepuštaš državi! A što bi se nervirali cijeli život, kad se u startu možemo rješiti svih muka.
