Današnji tekst posvećujem svom kolegi i, slobodno mogu reći, dragom prijatelju, donedavnom prvom treneru šibenskog vaterpolskog kluba, Denisu Šupi. Pročitao sam prije par dana u novinama članak u kojem predsjednik kluba pokušava objasniti razloge Denisove ostavke. Kao glavni od njih spominje skupinu igrača koja je nakon izgubljene utakmice napustila prostoriju u kojoj je, sad već bivši trener, organizirao sastanak sa svojom momčadi. Jedina i logična reakcija od strane trenera bila je suspenzija dotičnih, redom mladih vaterpolista. Koji su nakon svog sramnog čina imali za potrebu i pravo još i pismeno se obratiti upravi kluba. Denis je, doznavši za akciju ‘svojih’ igrača, galantno i dostojanstveno podnio ostavku, koju je Uprava kluba jednoglasno prihvatila.
NEDOSTATAK SPORTSKE KULTURE
Denisa znam još od gimnazijskih dana, kada smo, svaki u svom sportu, maštali o budućim ostvarenjima. Kao danas sjećam se da je slovio za najvećeg talenta vaterpola u bivšoj državi, da je bio reprezentativac i najbolji igrač mlade selekcije, te da je već sa 19 godina bio jedan od glavnih poluga seniorske vrste, donoseći u Šibenik odličja s velikih natjecanja. Još bolje se sjećam da je bio omiljen u društvu, iskren i odan prijatelj. Jednom riječju, Denis je nakon Draženovog odlaska iz Šibenika bio prva sportska zvijezda tog vremena. Volio bih stoga upoznati skupinu ovih mladih vaterpolista i upitati ih znaju li uopće profil svog učitelja? I da li stvarno misle da oni trebaju odlučivati o njegovoj trenerskoj sudbini? Znaju li ti momci da je Denisa, Tonija, Ivicu, Renata i ostale iz najbolje Solarisove generacije odgojio i sportski razvio ponajviše legendarni Doktor? Koji ih je sigurno puno naučio o vaterpolu, ali i sportskoj kulturi. Iz ovog detalja lako mogu i moraju zaključiti da je Denisova ostavka plod njegove etike i samopoštovanja. Kao i da ih je isti taj Denis morao suspendirati nudeći im da shvate svoju grešku, osvijeste se i zajedno krenu u nove pobjede. Da se razumijemo, prvi sam koji će uvijek stati u obranu šibenske sportske mladosti, no dečki, uvjeravam vas da ste u ovom slučaju jako pogriješili.
UPRAVA POGRIJEŠILA
Onu najveću, a za Denisa i njegovu trenersku karijeru nažalost možda i presudnu grešku, napravili su predsjednik i uprava kluba. Oni su svakako trebali podržati trenera i samim tim činom zaštititi i veličinu i interese Kluba koji je u ne tako davnoj prošlosti, s gore navedenim šibenskim tićima, harao Hrvatskom i Europom. Ovako ispada da će sličnu situaciju igrači napraviti i novom učitelju. Malo sam danas odmakao od teme, ali i ovo je primjer kojim se pokazuje veličina i snaga sportske škole i kluba. Nadam se samo da će Denisov primjer ostati usamljen i da će mu trenerska sudbina u skoro vrijeme donijeti novu mogućnost za napredak i usavršavanje. Svojom igračkom, ljudskom, a vjerujem i trenerskom kvalitetom, siguran sam da je zaslužuje.