Hrvatska je izašla iz recesije, tako nam je makar svečano objavio naš ministar sa smješkom na licu… I dok nam je on to svečano objavljivao, pred mojim očima su se redale slike, i to redova pred pučkim kuhinjama, redova mladih koji čekaju za odlazak iz Hrvatske i ine slikae naše stvarnosti. Da nam nije samo recesija uzela danak i osmijehe pokazuju nam žalosne slike iz Hrvatske metropole. Prosvjed protiv prosvjeda. Organiziran je prosvjed protiv ljudi koji su branili i vas i mene. Zvuči kao neki loš vic, ali nije…
DOSTOJANSTVO I POŠTOVANJE
Vjerujem da ovi mladi ljudi koji su poveli prosvjed nisu niti svjesni protiv koga i čega prosvjeduju… Od svih branitelja koji se mjesecima mijenjaju u Savskoj javnost zna za Josipa Klema i Đuru Glogoškog. Znamo njihova primanja, imovinu. A, znamo li kako se on ili bilo koji invalid Domovinskog rata osjeća dok gleda svoju djecu kojima nikad neće moći pokazati kako se šutira u nogometu? Zar itko misli da ikakvi novci i visina mirovine mogu zamjeniti činjenicu da Glogoški i drugi branitelji, invalidi rata sa svojom djecom nikad neće moći igrat nogomet?
Tko su ostali branitelji koji prosvjeduju? Većina ih nema riješena egzistencijalna pitanja i mislim da je istima nužno vratit dostojanstvo.
Kao logično se nameće pitanje koliko je civilnih invalida i koliki su njihovi prihodi. Primanja su im mala, nedovoljna za život. Ali za to nam nisu krivi branitelji iz Savske kao i iz svih dijelova Hrvatske, već gospoda s Markova trga. Ali svaki invalid i osoba s posebnim potrebama zaslužuje dostojanstvo, poštivanje. To je hrvatska stvarnost koju zaboravljamo.
Hrvatska stvarnost je i podsmjeh pri blagoslovu Ureda predsjednika. I to u zemlji u kojoj se više od 80 posto stanovnika izjašnjava katolicima. I odmah će odgovor vodećih dušebrižnika hrvatskog društva biti – zašto Crkva ne plaća porez, zašto kler ima osigurana primanja i doprinose iz državnog proračuna… Nema, odnosno nijedan franjevac, dominikanac i ini nemaju. I to mnogi ne znaju.
KRENIMO OD SEBE
U medijima se plasira samo dio priče, bez uvoda i zaključka. Koliko država posjeduje crkvenih nekretnina i ubire primanja od istih? Nemamo taj popis, bar ne u medijima. O tome se šuti.
Hrvatska stvarnost je da nam se sustavno prezentiraju djelovi priče s ciljem da nas se uvjeri da je ispričano sve… I žalosno je da upravo oni koji su najveći dušebrižnici demokracije ne prihvaćaju različitosti u mišljenjima, stavovima, već na isto reagiraju podsmijehom, s uvjerenjem da svi koji drugačije misle nisu ni vrijedni komentara. Ovo je hrvatska stvarnost koju neće promijeniti niti povećani BDP, ni ini drugi parametri, već je nužno da uistinu u tim promjenama svatko krene od samog sebe.
