Sve do prije par dana živjela sam u zabludi. Pisala sam kolumne o jadnom napaćenom narodu koji gladuje dok ih vlast lihvari. Promijenila sam mišljenje i zato ovaj put pišem o stanju koje sam zatekla na ‘terenu’. Vjerovali ili ne, najtraženiji proizvod u Šibeniku ove zime je skijaška oprema. Ne zaboravimo da snijeg još nije pao u Šibeniku, a skijaških hlača nema u niti jednom dućanu. Naravno da me zanimao koji je razlog nestašice, pa sam hodala od jednog do drugog dućana i postavljala isto pitanje. Odgovor je bio jednak od svih prodavačica – sve je prodano! Nisam znala da je u teškoj neimaštini najpotrebnija oprema za snijeg?! Slušajući ‘kukanja’ od gotovo svih ljudi kako je situacija teška i da su svi na rubu preživljavanja, postajem pomalo zbunjena. Tko tu koga? Grad zbilja otužno izgleda. Ljudi su sjetni i depresivni. Noću Kalelargom možete sresti samo nekoliko štakora. Propadaju dućani s robom, restorana gotovo da i nema, disko ne postoji, pronaći odgovarajuće cipele je jednako kao dobiti jackpot, rezervoari auta tankaju se samo u nuždi, ali su zato skijališta prepuna Hrvata. Ne mogu vjerovati da se ljudi odriču svega kako bi mogli tjedan dana biti u planinama.
JEDINO PRIVATNICI U PROBLEMIMA
Odlazak na skijanje oduvijek je bio statusni simbol jedne obitelji ili pojedinca, a takvi ljudi ne oskudjevaju u ničemu. U Šibeniku još uvijek postoji mali broj ljudi koji imaju novca i oni njeguju tradiciju odlazaka na snijeg, ali kad usporedimo postotak ljudi koji se zaputio u planine, onda se brojke ne podudaraju. Dolazim do sljedećeg zaključka. Jedino su poduzetnici pred propadanjem. Državni službenici dobivaju i dobivat će svoje plaće uredno, privatni zaposlenici ovise o poslovanju kuće za koju rade. I oni dobivaju svoja primanja. Meni se čini da su jedino privatni vlasnici u problemima. Njih država kamatari i oni su jedini trenutno u nezavidnom položaju. Umjesto da ih se stimulira, država ih šikanira. Još, nedaj Bože, da bankrotiraju, zatvorilo bi ih u zatvor. Jer kako je mogao bankrotirati ! Narod koji bi dobio otkaz zbog lošeg poslovanja firme razapeo bi vlasnika iste, pa ne bi niti stigao do zatvora. Zanimljiv slučaj, a trenutno aktualan dogodio se u Fancuskoj, a vezan je uz njihovog poznatog glumca. Od zarađenih milijun eura, sedamsto i pedeset tisuća prema njihovom zakonu pripada državi. Nevjerojatno, ali nije niti kod nas puno bolje. Zato je čovjek otišao u Rusiju, a oni ga objeručke prihvatili. Kako i ne bi? Primjera radi, prije par dana u dnevnim novinama osvanula je fotografija ministra financija u Dubaiju. Stvarno nemam ništa protiv da čovjek uživa, ali kako mu nije neugodno, jer svakodnevno baš iz njegovih usta slušamo o lošem stanju u državi. Neka on uživa, ali barem nek se ne namješta na slikama, jer malo iritira. Dolazim do još jednog tužnog zaključka. Već smo čuli za odljev mozgova, a čula sam i za masovni odlazak obitelji u Kanadu. Ničemu se ne čudim, već i ja razmišljam u tom smjeru. Jel moguće da nas tjeraju? S jedne strane gledam i slušam nebuloze od strane crkve koja bi se trebala boriti za porast nataliteta, a ne sa svojim primitivnim pravilima poput nepriznavanja umjetne oplodnje, tjerati od sebe vjernike i na taj način kočiti porast nataliteta.
U POTRAZI ZA SREĆOM
Vlast i država potpuno nemotivirajuće djeluju prema svima onima koji bi htjeli stvarati nove obitelji. Kako dalje ne znam, u čemu pronaći sreću i vjeru u budućnost? Možda bi moj savjet bio; svi mladi ljudi i oni koji se tako osjećaju neka potraže svoju sreću u inozemstvu, barem će im oči biti site svega, a sigurna sam da će, ako se budu zalagali jednako kao i u našoj državi, jednog dana biti uspješni i cjenjeni ljudi. Kod nas je drugačija slika, svi oni koji imaju treba ih linčovati, umjesto ih osloboditi svih kočnica kako bi mogli zbog svoje pameti i sposobnosti stvarati što više projekata i novih radnih mjesta, jer se tako stvara bogato društvo od kojeg bi svi imali koristi.
