Jutarnja kava započela je pomalo neobično. Dva psa u mom društvu i ona klasična tišina na koju sam navikla zamijenila se njihovim komešanjem i lavežom. Ali da, upravo zbog tog novog društva došla sam do današnje kolumne. Recimo da smo raspravom oko vezica i marama Terry i Line došli i do ključne teme – Hrvati baš i nemaju svoj modni stil. Time ne bismo rekli da se loše odijevamo, dapače pratimo trendove, ne zaostajemo, ali još nismo pronašli svoj vlastiti modni izričaj. Često smo tako nekako uniformirani i, rekla bih, jednolični. Većina izgleda isto, malo tko se usudi izraziti drugačije, biti posebniji i igrati po svojim pravilima. Drže se navike, ne odskaču i ne miješaju kombinacije. U globalu, viđamo klasiku, sportivo ili šminkere.
Također, imamo i fanove markiranih komada, a za dobar stil nije važno samo ‘naprlitati se’ modnim brendovima i smatrati to uspješnim. Markirana odjeća ne znači da si se dobro odjenuo, jer u principu stil ili imaš ili ne. Još mi je najgore kad netko kaže: ‘Pa to je markirano!’ E pa što? Može odjeća biti kupljena i na Hreliću, ako je dobro ukomponirana. Cijena zapravo igra najmanju ulogu ukoliko znaš prepoznati što ti paše i prilagoditi se sam sebi. Uzmimo primjer koji redovito viđam, kad obujete cipele na trenirku ili starke i haljinu znajte da je to promašaj godine! Ne pokušavajte to ni kod kuće pa sve da je i Gucci.
Kažemo da odjeća ne čini čovjeka, slažem se, ali i smatram da svakako ostavlja prvi dojam, sliku vas drugim ljudima tako da ponekad nije loše da razmislite što ćete i gdje obući. Važno je samo uvijek ostati svoji pa i kroz odjeću!
