Mogli bi reći, već skoro mjesecima, odnosno 50 i više dana hrvatski branitelji prosvjeduju. Prvih dana braniteljskih prosvjeda o tom su obavještavale sve medijske kuće. Danas-šutnja! I, ako ste mislili da su njihovi prosvjedi završili, nisu. Oni i dalje žive u Savskoj u Zagrebu. Pokušavajući definirati kako je moguće da jedna tako osjetljiva skupina prosvjeduje, a da i vlast i oporba šutke prolaze pored njih.
Doslovce, šutke. I znam da bi mi sad simpatizeri političkih stranaka odgovorili da su bili ini političari.
Jesu, dok su branitelje pratili svjetla televizijskih kamera i diktafon novinara.
GDJE SU SVI DANAS?
To što su branitelje na početku prosvjeda posjetili ministri, predsjednik, predsjednički kandidati… Pitam se gdje su svi oni danas. Ma ne čude me toliko naši političari, koliko mediji. Dok u udarnim vijestima imamo informacije o prosvjedima u svakom manjem mjestu, o prosvjedima branitelja ništa.
I novinari šutke prolaze pored branitelja koji prosvjeduju u Savskoj. Ne mogu se ne zapitati kako je to moguće. Uopće neću ulaziti u osnovanost braniteljskih zahtijeva. Rasprave o ovome ostavit ću za veće stručnjake. Ali, bez obzira da li su braniteljski prosvjedi osnovani ili ne, mislim da je država trebala pokazati veću skrb, brigu i zahvalnost prema istima. U moru branitelja zasigurno je određen broj takozvanih lažnih branitelja, ali najviše je ipak istinskih branitelja Domovinskog rata!
VEĆA BRIGA
Bez obzira na zahtjeve branitelja, mislim da je država trebala pokazati veću brigu za iste.
Bilo je nužno organizirati adekvatnu skrb za iste. I to kako prije predmetnih prosvjeda, tako i sad.
I pri tom ne mislim na financijsku pomoć, već na onu ljudsku, psihološku. Tužno je da oni koji su za našu slobodu dali svoje zdravlje prosvjeduju već 50 i više dana, a da smo svi kolektivno zaboravili na njih…
