Maja Gulin, kandidatkinja za ovogodišnje priznanje ‘Šibenska grandeca’ mogla je po svojim talentima biti pjevačica, glumica, plesačica u mjuziklima ili pak novinarka , ali sve je to sažela u svojoj profesiji odgajateljice, a od 2014. godine je ravnateljica Gradske javne ustanove Dječji vrtići Maslina. Kad smo je nazvali i obavijestili je da je ovogodišnja kandidatkinja za to vrijedno priznanje nije se ni prenemagala niti je reagirala previše skromno u stilu ‘ja ne bih, zašto baš ja’ već je bila iskreno iznenađena i počašćena pa je tako i ovaj naš razgovor u kojem je predstavljamo kao kandidatkinju započela riječima:
– Vjerujem da za ovo značajno priznanje nisam predložena zbog toga što sam ravnateljica nego zbog moje osobnosti i minulog rada. Kad ste mi već zadali da razmislim o sebi za ovo predstavljanje onda mogu reći da moju osobnost karakterizira to da sam kreativna, empatična i da želim raditi na korist društvenoj zajednici – kazala je.
A dokazi za to su mnogobrojni…
– Od malih nogu su me učili empatiji, a to su mi usadili i roditelji. Nemam puno mogućnosti pomagati ljudima kao ravnateljica, ali to nadoknađujem u privatnom životu. Moja draga prijateljica Vjera Prgin me je podučila o tome kako pomoći nekome, a da ne zna da si mu ti pomogao i ja se toga držim. Jedino mi je žao što poput svoje kćeri Franke ne mogu biti dobrovoljna darivateljica krvi, a pokušala sam. Svi su nalazi bili odlični, ali imam nizak tlak – kaže Maja.
Zaljubljenica je u Šibenik i njegovu tradiciju, dugogodišnja je članica Pjevačkog društva ‘Kolo’, kao djevojka je glumila u Šibenskom kazalištu, dugo je kao novinarka pratila šibensku estradu, piše pjesme…
U profesionalnom smislu, kao teta u vrtiću najduže je radila s djecom s posebnim potrebama.
– Kreativnost na mnogim razinama, pjevanje, sviranje, gluma, pisanje… kao i empatija i pomaganje drugima, na radnom mjestu i u svakodnevnom životu – to je ono što me određuje. I na radnom mjestu nastojim pomoći koliko god mogu iako često ne mogu napraviti koliko bi htjela jer moje su odluke uvijek utemeljene na promišljanju o cjelokupnoj situaciji, uz obvezu poštivanja potreba i mogućnosti djece, naših zakona, mojih suradnika, roditelja itd. Primjerice, na samom početku obavljanja ravnateljskog posla pokušala sam uvesti volontiranje u našoj ustanovi, ali dobila sam upute nadležnih iz ministarstva kako volontiranje nije definirano zakonima o predškolskoj djelatnosti pa zbog sigurnosnih razloga tako nešto nije moguće provesti u djelo. Zato moje unutarnje potrebe za pomaganjem drugima zadovoljavam u svakodnevnom životu na načine koje sama biram. Empatija počinje s obiteljskim vrijednostima i odgojem. Moji roditelji i njihov osjećaj za pravdu i humanost su sigurno bili presudni za sve temeljne ljudske vrijednosti koje moj brat i ja nosimo u sebi – ponosna je Maja.
Prisjeća se da je još u osnovnoj školi osnovnoj školi, u 1.razredu, uvijek sam sjedila u klupi s đacima lošijeg uspjeha i pomagala im u učenju i tako je bilo do kraja. Tako je dodatno razvila tu svoju empatiju. Nakon studija predškolskog odgoja i obrazovanja, rodila je jako mlada, sa samo 20 godina svoju stariju kćer Franku koja je danas direktorica Ureda Hrvatske turističke zajednice u Kini. Naknadno je upisala izvanredni studij defektologije koji zbog ratnih zbivanja nije uspjela završiti, ali je na Sveučilištu u Zadru stekla naziv magistre struke ranog i predškolskog odgoja, a 2022. godine je u Zadru završila i poslijediplomski specijalistički studij.
Uz sve to godinama je bila u novinarskim vodama, između ostalog vodila je radionicu ‘Zujalica’ na Međunarodnom dječjem festivalu, a potom je, na poticaj te djece s kojima je radila, bila angažirana na emisiji ‘Posljednji sat’ Radio Šibenika. Ističe i svoj humanitarni rad.
– Bila sam u Lions clubu Luca od osnutka kluba koji sad već broji respektabilnih 23 godine djelovanja. Organizirale smo puno humanitarnih akcija. Rado ih se sjećam. Sve su to bile značajne i važne akcije. Ponosna sam na dugo trajanje šibenskih Lionsa – ističe.
Ali to nije sve. Maja piše pjesme za djecu i odrasle. Izdala je zbirku pjesama za djecu ‘Ljubav’, a potom lani zbirku pjesama za odrasle ‘Šutnja’. Reakcija Šibenčana su joj dodatni vjetar u leđa. Ta će promocija vjerojatno ući u povijest literarnih i književnih događanja u Šibeniku i ostati zapamćena kao jedna od najposjećenijih.
– Posljednjih godina sam i poeziju koju pišem cijeli život poklonila djeci. Moji stihovi su uglazbljeni i njih izvodi naš zbor Cvrčak. Iako je to moj autorski rad, nikad nisam bila plaćena za to, to je moj poklon Cvrčku i svoj djeci Šibenika. Ponosna sam na pjesme koje će biti uvrštene na novi CD zbora Cvrčak. Najveća nagrada su komentari djece i odraslih o tim mojim stihovima koje vole pjevati. Naravno da velike zasluge za dobar prijem mojih stihova imaju i autori glazbe, Sonja Batur, Toni Eterović i drugi kolege koji su pisali aranžmane, Toni, Dražen Marković i drugi, otkrila je Maja koja kaže da je svjesna da je na ulasku u 60 – te godine života malo i premorena, ali da ni po čemu ne želi otići u ‘zastaru’, – rekla je.
