Hrvatski jezik vrlo je složen, a naučiti ga nije lako. Stanci imaju velikih problema pri svladavanju našeg jezika. Vrlo je kompliciran, a i velika većina naših sugrađana koristi škrti vokabular, iako je to sad pokazatelj nekih drugi stvari. Uglavnom, kako koja vlast se promijeni, promijene se riječi, izmišljamo nove za postojeće, a puno puta koristimo tuđe, jer nemamo vjerodostojan prijevod. Otkad mi dijete ide u školu, počela sam učiti novi hrvatski jezik, pa primjera radi, ne postoje više suglasnici i samoglasnici već otvornici i zatvornici. E, tako! Hrvatski narodni jezik je govorni jezik Hrvata, a sastoji se od tri narječja. Hrvatski jezik nije samo čakavština, niti je samo kajkavština, hrvatski jezik je suodnos sva tri hrvatska narječja i mogućnost komunikacije među njima. Upravo to ga čini specifičnim i jedinstvenim. Ja bih se nadovezala, da možda ipak postoji barem još jedno interno narječje koje mi razumijemo i razlikujemo među sobom, barem mi u Šibeniku. Naime, radi se samo o jednom ‘malom’ slovu Č koje mijenja gotovo cijelu koncepciju stvari.
ISPRAVAN IZGOVOR
Postoje ljudi koji ga toliko zvučno i ispravno izgovaraju, da ponekad od cijele rečenice čujem samo Č. Tko bi rekao da samo jedno slovo mijenja stajališta! Ne znam jeste li primijetili da Č ima više naglasaka. Hoću reći, prema tvrdoći izgovorenog slova, možemo puno toga zaključiti. Ako čujete Č, a u istom trenutku se lome stakla oko vas, u pitanju je kraj gdje lisica još nosi poštu nosi! Karikiram. Međutim, svi mi od nekuda potječemo, samo je pitanje da li smo se asimilirali u sredini u kojoj živimo. Prekrasni dalmatinski grad Šibenik nosi sa sobom pregršt dalmatinskih izraza i svi ‘vuku’ na ‘mekani’ i topli talijanski jezik. Ja volim kazati, ‘pjevni jezik’! Šibenčani koriste puno riječi talijanskog podrijetla. Međutim, slovo Č o kojem pričam, ne vuče od tamo korijene. Zašto otočani ili bodulci nemaju problema s ‘bolnim’ slovom? Njihov naglasak nam prija. To dokazuje da u ovom tekstu nema diskriminacije, samo je stvar u jačini, odnosno o ispravnom ili čak preispravnom izgovaranju slova Č! Glasovi Č i Ć su dva različita fonema, što znači da su suprostavljeni jedan drugomu, a sudjeluju u razlikovanju značenja riječi. Međutim, mi iz grada, koji pričamo dalmatinskim govorom, uglavnom izgovaramo ‘srednje’, ni ‘meko’ niti ‘tvrdo’ Č. Jednom sam imala problem u karijeri zbog tog Č! Naime, davno je to bilo, trebala sam voditi emisiju na HRT-u, a zvala se ‘Mjesečina’. Do tada ju je vodila Mirta Zečević, poznata hrvatska glumica koja je odlazila s te pozicije, a da meni pripadne čast zasjesti na sjajno voditeljsko mjesto spriječilo me je upravo ‘tvrdo Č’. Možda se od tada povlače nesuglasice između mene i Č?! Ante Batinović, tadašnji urednik, utješio me da svi mi iz Dalmacije imamo taj problem. Međutim, da gospodin Batinović živi ovdje primjetio bi da nemaju baš svi problem s tim! Oni bi njega još podučili! Shvatila sam da ću bez govornih vježbi moći jedino raditi na lokalnoj televiziji ili radiju. Pa sam se primila posla, ali do dan danas, nije ‘to to’! Tada sam naučila da se pri izgovoru glasa Č vrh jezika uzdiže i prislanja uz desni, a usne se ispupčuju i zaobljuju.
GRUPIRANO Č
E, sad se postavlja pitanje u kojem djelu ispričanog procesa u nastajanju slova Č dolazi do transformacije kod pojedinih osoba. Da li se njihov jezik duže zadržava ili čvršće stišće uz desni? Pa, pri toj radnji zbog napora jezika te zadržavanja istog duže za nepce, izlazi ‘čudnovat’ glas Č? Pokušavam dokučiti! Ne ide mi, a i ja bih voljela naučiti. Duboki, tvrdi, a ujedno vrlo snažan i naglašavajući! Ne, aludirajte, pričamo o, Č! Sva sreća da u našem kraju slova Č nema u dalmatinskim imenima, a niti u prezimenima, jer vjerojatno nikom ne bih zapamtila niti ime, niti prezime. Č me zagluši, jer nije problem tog jadnog slova na koje sam se ovaj put okomila, nego i njegove intonacije. Frekvencija je toliko jaka da zvučni zid probija bez šale! Na Č ćemo nailaziti, to nije sporno, samo grupirano Č može biti zeznuto, jer kad ga čuješ puno puta s puno strana odjednom, izgubiš se! Bježi dok možeš!
