Čak 1.800 pomidora 800 paprika, 500 komada krastavaca i tikvica, 60 bresaka i nektarinki, nešto jabuka, šljiva, te po pet do šest stabala bajama i smokve nalazi se posađeno na otoku Prviću i to na površini većoj od dvije tisuće kvadrata. Sve to, iz dana u dan, razvija se zahvaljujući požrtvovnosti i radu 31-godišnjeg Luke Mažibrade koji je nakon završenog Agronomskog fakulteta u Zagrebu potražio sreću na otoku. I isplatilo se, a ovo je njegova priča…
– Nikad nisam imao želju živiti u gradu, došao sam tu na Prvić kod ujca Igora i on je imao tu kuću. Moja žena je završila farmaciju i ona radi u ljekarni u Vodicama. Prije 5 godina sam krenuo sa obrtom s tim da mi je u početku bilo problema s fiskalizacijom. Zbog toga sam odlučio da idem preko OPG-a, onda smo se počeli širiti -započinje nam priču luka.
Lukin posao nije se zadržao samo na sadnji. Naime, on ima i svoja tri štanda s voćem i povrćem i to jedan u Šepurini, drugi u luci te treći na Zlarin. Uz sve to, nedavno je otvorio i trgovinu ‘Mali dućan’ u kojoj mještani i posjetitelji otoka mogu u kupiti osnovne namirnice.
A kako izgleda jedan Lukin tipični radni dan?
– U pet ipo se dižem, u šest sati ide ukrcaj robe, odnosno, slažemo robu za štandove. Prvo ide za štand u Šepurini, onda nakon toga se slaže roba za Zlarin, zapravo, paralelno se slaže. Ja vozim robu za Zlarin, a otac za Šepurine, a do tad se slaže roba za štand u luci. U međuvremenu radnik u polju bere sve što treba brat, a danas je to bila pomidora i breskva te patliđan. Jučer su bile pomidore i paprike, sad će kreniti smokva i on se bere svaki dan. Poslije toga idem u Zadar, ono što imamo viška nosim tamo na prodaju. Dio se kupuje robe za dućan, u međuvremenu ujutro i dolazi roba iz Velproa pa treba i to pokupiti za dućan pa dolazi Dukat, ima dosta posla, ali šta ćeš, živi se od sezone – priča Luka.
Također, uz svoje polje na Prviću, Luka ima i dva maslinika na kojima ima oko 70 maslina. Ali to nije sve, taj vrijedni 31-godišnjak ima i polje u Zadru koje se prostire na površini većoj od sedam tisuća kvadrata gdje je prije imao plastenik te je tamo sadio blitvu i mladi krompir.
– Ovo polje je bilo tri puta ta gore pa smo rođak i ja to sve očistili u par dana. Ovo je integrirani uzgoj poljoprivrede dakle tu nema špricanja nepotrebnog, nije ekološki jer neman certifikat, ali iman za maslinik, tu sam ušao u ekološku proizvodnju. Iman na dvi lokacije maslinike – objašnjava.
Luku je Županija sufinancirala s 30 posto od čega je kupio traktorsku špricu, plug i traktor i još nekoliko potrebnih stvari za rad. Naglasio je kako je Županija jako korektna te da u budućnosti planira i dalje uzimati poticaj.
– Da ne znam koji mi se novci ponude, ja ovo nikada ne bi proda iako će sigurno nekome biti interesantno. Imam dvoje djece i zašto oni ne bi jednog dana ovo preuzeli – zaključuje Luka.
