Suočavanje sa smrtnošću

Starije osobe suočavaju  se i s vlastitom smrtnošću, oni znaju da se približavaju smrti i da se moraju suočiti s tim. „Smrt znači kraj osobnog identiteta, gubitak samoga sebe.“ (Schaie i Willis, 2001,) Kako bi se što bolje prilagodili na sve promjene koje donosi starost i uspješno starili potrebni su određeni kriteriji za to, Schaie i Willis (2001) navode kako su kao kriterije sredovječne osobe navele samopouzdanje, samopoznavanje i samoprihvaćanje, dok su starije osobe navele smisao za humor, uživanje u životu i prihvaćanje promjena. Sve promjene s kojima se osobe suočavaju u trećoj životnoj dobi mogu biti teške, ali osobe ih moraju prihvatiti i prilagoditi se kako bi bili zadovoljni svojim životom. Bez obzira na spol ili dob, gubitak supružnika može uzrokovati usamljenost, emocionalnu, ali i društvenu. Fiske (1980, prema Schaie i Willis, 2001) ističe kako smrt supružnika uklanja mnoge društvene interakcije osobe. Osobe kojima je supružnik umro prolaze kroz stadije tugovanja, te se moraju priviknuti na tu životnu promjenu. Schaie i Willis (2001) navode kako osoba često prolazi kroz dva stadija tugovanja, od kojih je prvi akutno tugovanje, odnosno žalovanje, gdje se osoba pokušava priviknuti na život bez supružnika. Sportskom društvu Spartak dodijeljena su sredstva kojima će se financirati projektne aktivnosti kroz 24 mjeseca pod nazivom „Sportom, zabavom, edukacijom i glazbom za sretnije umirovljeničke dane“. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.727.992,12 kuna, a iznos EU potpore 1.468.793,30 kuna. Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sportskog društva Spartak.