Rozana Radovčić završila je Upravno-pravni studij i godinama radila u struci na Županijskom sudu u Šibeniku. Početkom studenog ‘posložile su joj se kockice’ u životu, odlučila je dati otkaz i raditi ono što je oduvijek htjela – biti kreativna i stvarati. Tako bi ukratko išla priča o Kochi nakitu u kojem Rozana ‘zaustavlja u vremenu’ sve ono što joj se sviđa, odnosno biljke, cvijeće i školjke.
– Oduvijek sam voljela prirodu i kao djevojčica sam izrađivala za sebe i prijateljice, ali životni put me odveo drugdje. Kad su mi se posložile neke stvari odlučila sam dati otkaz i ostvariti ono što sam oduvijek htjela, nešto kreativno i nešto što volim. Radim nakit od epoksi smole, a svaki komad ima neki cvijet, biljku ili školjku koje ‘zaustavljam’ u vremenu. Bilo je, i još uvijek ima, prijedloga da u nakitu zarobim kukce, ali to ne dolazi u obzir i nešto tako neću nikada napraviti – priča nam Rozana koja će kao svaka prava dama godine zadržati za sebe.
Izrada nakita je zahtjevna, propalih pokušaja je bilo i još uvijek ima, ali na sve to gleda kao proces učenja. Na pojedini komad nakita potroši nekoliko dana, a od početka do finalnog proizvoda sve je stopostotni ‘handmade’.
– Otprilike bi to izgledalo ovako, uberem cvijet i biljku, slijedi proces sušenja, zatim u kalup stavljam dio epoksi smole koja se suši jedan dan. Nakon toga cvijet ili nešto drugo, drugi sloj smole i onda slijedi sušenje koje, ovisno o vremenu, traje dva do četiri dana. Zatim slijedi najteži dio, a to je brusenje koje se radi na 10 različitih brusnih papira raznih granulacija. Finalni postupak sastoji se od granulacije, poliranja i bušenja rupica. I to je to – objašnjava nam proces nastanka Kochi nakita koji je ime dobio po njezinim prvom nadimku iz djetinjstva.
Najdraži komad nakita bio je onaj prvi jer bila je ponosna na sebe i svoj rad, no ističe kako je bio užasan.
– To sam tek kasnije shvatila kako bi je izrada išla sve bolje – smije se.
Trenutno je u fazi priprema plana za samozapošljavanje, optimist je i vjeruje da će proći. Ako ne prođe, ne gubi nadu.
– Ako i ne prođe u svakom slučaju otvaram svoj obrt. I ono što moram naglasiti, nisam dizajner, dolazim iz skroz druge struke i samo radim ono što volim. Hoću li u tome uspjeti, pokazat će vrijeme. A s obzirom da sam rođena u Varoši, ako ovo propadne, pjevat ću – kaže nam za kraj.
