Kad je mlada Jovana Kojić odlučila iz Beograda doći u Šibenik i odraditi sezonu, bilo joj je malo nelagodno zbog, kako ona iskreno kaže, tih hrvatsko-srpskih odnosa… Još kad je pogledala kartu i vidjela da se Šibenik nalazi između Splita i Zadra, u kojima je prethodnih godina bilo određenih problema s ljudima preko Drine ta se nelagoda produbila. No, kako to obično biva u lijepim pričama poput ove – dogodilo se nešto sasvim suprotno – Jovana se zaljubila u Šibenik i Dalmaciju…
– Konobarim u Moderata, a ovdje sam namjenski došla da zaradim novce kako bih sebe počastila automobilom i možda nekim lijepim putovanjem. Kako? Pa u datom momentu nisam bila zadovoljna poslom u struci koji sam obavljala, a inače sam diplomirana inženjerka prometa. Želeći veću promjenu, da ne budem pogrešno shvaćena, u sjajnoj kompaniji sam radila, ali kako nisam uspjela naći adekvatnu zamjenu odlučila sam ljeto provesti na hrvatskom primorju. Sasvim slučajno sam upoznala gazdu i voditelje Moderata u Beogradu, a budući da su oni odlučili da radnike intervjuiraju osobno ne koristeći agencije, veoma nam je malo trebalo da steknemo obostrano povjerenje i dogovor za sezonsku saradnju. – ispričala nam je Jovana.
Od sivila do žutila
A dolazak u Šibenik nije bio idiličan… Došla je, govori nam, na kišni i tmuran dan sredinom lipnja. Nakon višesatnog putovanja, sam grad joj nije djelovao bajkovit, više prazan i siv.
– Rekla sam samoj sebi: ‘Bože, samo da bude lijepo vrijeme’. Bila sam smještena u apartman u starom gradu, pa mi se dojam o gradu ubrzo promijenio. Prvi dan sam upoznala Moderato za koji sam potpisala ugovor, a upoznala sam i većinu kolega. Bila je to mlada ekipa koja pored velikog obima posla ima sjajnu energiju i bila sam zahvalna na pruženoj prilici da budem dio takvog tima.
To popodne, dok sam šetala gradom, odlučila sam večerati u jednoj dobro ocijenjenoj piceriji blizu rive – The bar, a sama večera završena je u jutarnjim satima. Menadžer restorana i konobar su se pokazali prilično gostoljubivi. Naime, bilo im je drago što sam došla iz Beograda raditi i odlučili su mi pokazati kako izgleda kad su Šibenčani domaćini – veli Jovana.
Nakon nekog vremena prilično je zavoljela Šibenik koji joj se svakim danom sve više sviđa. Lijep je i očuvan stari grad, prelijepe su tvrđave kao zaštitnici grada, UNESCO-vi spomenici, neobičan zaljev, a sam grad je stacioniran blizu dva nacionalna parka i između dva aerodroma tako da je sve blizu.
– Pravo da ti kažem, jedan vikend sam otišla u Beograd na četiri dana. Po povratku, kad sam ulazila u Šibenik, osjetila sam sreću kao kad se kući vraćam i imam ‘filing’ da mi unaprijed teško pada rastanak s gradom. Veoma sam zavoljela Dalmaciju, prelijepa je. Ljudi, energija, priroda, plaže, ne smijem zaboraviti dalmatinski pršut i sjajna vina, nešto čega nikad dosta. Također, ono što mi je najdraže je što mi je u potpunosti promijenjeno mišljenje o srpsko-hrvatskom odnosu i zato mi je drago što sam se odlučila na ovaj korak i zahvalna sam svima koji su se trudili da mi ljeto bude jedinstveno – iskreno će Jovana koja će u budućnosti sve svoje prijatelje slati na ljetovanje u Dalmaciju.
Naučila je što znači fešta, đir…
Najpozitivnija iskustva su joj upoznavanje svih ljudi s kojima radi, ali i jako dobre reakcije od Šibenčana vezane za njezinu nacionalnost.
– Uopće upoznavanje vašeg jezika, to jest više dalmatinskog dijalekta, takozvanog ikavskog izgovora i u neku ruku kulture, mi je bilo jako zanimljivo. Iako smo sličan narod, ipak smo u detaljima malo drugačiji. Radila sam i vaše pireve i uvidjela velike razlike u običajima. Moram priznati da nisam imala predstavu koliko dalmatinskih pjesama ustvari imate, ali sad mi je bar drago što ih i sama znam pjevati. Također mi je drago što sam vokabular proširila riječima koje se ovdje svakodnevno koriste, a mi ih koristimo u šali i što sam konačno shvatila pravo značenje istih, primjerice, fešta, đir… – kroz šalu će Jovana.
Način života je malo drukčiji, nego u njezinom rodnom Sivcu i u Beogradu gdje se odselila i ostala nakon studija. Krivo joj je što u Šibeniku, pak, dosta ljudi nije upoznalo neke druge sredine, a fascinantna joj je ljubav prema nogometnim klubovima. Ali dobro, kaže da imamo jednu od najboljih reprezentacija na svijetu pa joj to i ima smisla.
Svjetska putnica Jovana radi još nekoliko dana u Moderata pa se vraća kući pronaći posao u struci. Ali, uvijek će se vraćati. Prvi povratak će biti na božićni domjenak u firmi, i to s blagoslovom majke koja se iznimno plašila za njezinu sigurnost i tijekom ljeta ju je zvala više nego kad je bila u Americi. Očito nepotrebno.
