Folklorno nasljeđe aktualnog saziva šibenskog Gradskog vijeća redovita su podbadanja, zlobne doskočice i međusobna ponižavanja pa u toj bujici riječi nerijetko nezamijećene promaknu neke izgovorene konstrukcije na koje bi se svatko tko pažljivo sluša referirao. Ali, neki gradski vijećnici često šute kada bi trebali biti najglasniji, a još češće uzimaju riječ kada bi im bilo pametnije da su – odšutjeli. Takvi u pravilu u fokusu imaju sebe i svoj nastup te kako će biti percipirani i citirani od medija, a rjeđe razmišljaju o stvarnom efektu svojih disertacija na život građana.
Pažljivo prateći skoro cijeli tijek posljednje petosatne sjednice Gradskog vijeća, na kojoj je donesena jedna jedina konkretna odluka – ona o prodaji kluba sa Šubićevca – za uho su mi zapele dvije rečenične konstrukcije iz usta Željka Burića, šibenskog gradonačelnika i Novice Ljubičića, direktora šibenske komunalne tvrtke Zeleni grad.
Odgovarajući na pitanje Iris Ukić Kotarac o potrebi osnivanja gradske tvrtke za javni prijevoz, Burić je naglasio kako ta tvrtka neće biti profitabilna, kao što to nisu ni ostale gradske tvrtke.
Za uši građana to je ono što žele čuti i sve bi bilo u redu da malo kasnije na red nije došlo, i bez rasprave prošlo, financijsko izvješće gradske tvrtke Bikarac za prošlu godinu. Tu car postaje gol, odnosno gradonačelnik demantiran.
Bikarac je 2018. godinu zaključio s dobiti od 2,1 milijun kuna, a to je profit za koji gradonačelnik tvrdi da ga u gradskim poduzećima- nema. Vijećnici šute i ne podsjećaju ga na maloprije izgovoreno.
Idemo dalje. Bikarcu je najbolji klijent druga gradska tvrtka Zeleni grad, a ukupni prihod Bikarca od odlaganja komunalnog otpada na šibenskom odlagalištu iznosio je lani više od 12 milijuna kuna.
Na prošloj sjednici pred vijećnicima je bilo i financijsko izvješće Zelenog grada za 2018. godinu po kojem je, za odlaganje komunalnog otpada na šibenskom odlagalištu, gradskoj tvrtki Bikarac plaćeno šest milijuna kuna. Zeleni grad je tu godinu zaključio sa skoro dva milijuna kuna dobiti, dakle profitabilno i upravo suprotno od onoga što govori Burić.
Govoreći o skoroj izmjeni cjenika usluga Zelenog grada, po kojoj bi paušal za smeće trebali naplaćivati u identičnom iznosu i jednočlanom i sedmeročlanom kućanstvu, u odnosno u istom iznosu i crkvi, hotelu i bolnici, Novica Ljubičić je najavio kako će se po tom pitanju sastati predstavnici komunalnih tvrtki iz gradova koji nemaju svoje odlagalište. Vijećnici ne reagiraju jer znaju da je to rezultat njihovog dizanja ruku ili suzdržanosti.
Šutke prolazi izjava po kojoj Šibenik nema svoje odlagalište, a svi znamo na čijem se teritoriju nalazi i u čijem je vlasništvu odlagalište na Bikarcu. U situaciji u kojoj gradska tvrtka Bikarac skupo naplaćuje drugoj gradskoj tvrtki Zelenom gradu odlaganje komunalnog otpada građana Šibenika na šibenski deponij, svi u Gradskoj vijećnici šute na tvrdnju da Šibenik nema svoje odlagalište.
Vratimo se i profitu, kojeg po Buriću nema u gradskim poduzećima. Uz malo truda Burić bi svojim sugrađanima mogao, a bilo bi i moralno ispravno, osigurati besplatno ili barem osjetno jeftinije odlaganje komunalnog otpada na Bikarcu.
Bikarac bi tako izgubio onih šest milijuna kuna od Zelenog grada, a Zeleni grad bi tada imao dobit od osam milijuna kuna. Kako sada Zeleni grad prihoduje od građana i gospodarstva više od 26 milijuna kuna, na ime odvoza komunalnog otpada, najjednostavnijom matematikom dolazimo do činjenice da bi s tolikim profitom računi za građane mogli biti i do 30 posto niži.
Sve, naravno, pod pretpostavkom da gradonačelnik Burić održi riječ te da gradska poduzeća ne gomilaju profit.
