Branimir Lasan, poznati šibenski glazbenik i majstor izrade žičanih instrumenata, nakon 10 godina života i rada u Zagrebu, u potrazi je za novim prostorom i želja mu je podići zanat na jedan viši nivo. Popričali smo s njim o njegovim ciljevima i planovima za budućnost te o njegovoj velikoj strasti koju osjeća prema glazbi.
– Da, trenutno mi je najveći problem što radim u devet kvadrata, a posla ima preko glave. Pišem pisma namjere i razne dopise Gradu Zagrebu ne bi li dobio veći prostor barem nekih 40, 50 kvadrata, a s povećanjem prostora zaposlio bih još jednog ili čak dvojicu ljudi, ali znate kako je to papirologijom i birokracijom u Hrvata – ukazuje nam Branimir na svoj problem.
Branimir ističe i to kako država nema sluha i zanat postaje pomalo zaboravljen, ali on nema namjeru odustati.Naprotiv, sad ima i šegrta.
– Najveći uspjeh u ovih 10 godina mi je to što sam uspio dobiti apsolutni zvuk mandoline koji sam zamislio u svoj glavi i to što imam šegrta tako da mi posao ulazi u jednu ruku, a s druge strane ulazi u njega. Za toga mladića imam samo riječi hvale, jer malo koga zanima zanat u današnje vrijeme. Za taj posao moraš imati dušu nisu dovoljne samo spretne ruke – ne krije Branimir svoje oduševljenje činjenicom što može prenijeti svoje znanje na nekog drugog.
Njegov učitelj Andrija Seder ima posebno mjestu u Branimirovom životu po kome je i nazvao svoj top model mandoline.
– Što se tiče mandolina izrađujem tri modela, klasični model, koncert model i AS model s tim da je potonji top model. Ime je dobio po majstoru Alojziju Sederu koji me je i uveo u taj svijet izrade instrumenata te sam jedini njegov učenik koji je na kraju i sam postao majstor. On je u mirovini sada, a moja ideja je kad bih dobio taj novi prostor da i njega povučem iz penzije pa da opet radimo skupa – ne skriva Branimir svoje želje.
Deset godina Lasan je sam u poslu. Bez zaleđa i bez ičije pomoći stekao je to što ima danas te nema namjeru stati.
– Želja mi je ljude naučiti i odgojiti u jednu ruku da postoji to mjesto gdje se glazbenici mogu okupljati i da postoji netko tko iz neživog stanja može instrumente vratiti u život. Instrumenti su za mene žive stvari jer drvo kad raste i kad ga otpilaš opet isto reagira na te vremenske uvjete, savija se, uvija se, krivi se, na koncu proizvodi zvuk jer drvo radi ton, a ne žica. Cilj mi je i suradnja s obrtničkim školama u Zagrebu da djeca dođu i prođu kroz radionicu pa možda nekoga i zaintrigira taj zanat – ambiciozan je Lasan.
Međutim, izrada nije brz proces, ali kako Branimir kaže, njemu i nije cilj zgrtanje love nego kvaliteta, a kvaliteta zahtjeva vrijeme, pažnju i njegu.
– Unutar mjesec dana napravim jednu mandolinu, a faze izrade su takve da nekad u danu možeš raditi sat vremena dok nekad možeš svih osam sati. Puno je faktora koji utječu, od vremenskih uvjeta, vanjskih i unutarnjih, odabir materijala, lakiranje i tako dalje. Materijal dolazi iz Italije, Mađarske, nešto iz Hrvatske i to je isključivo najkvalitetniji materijal. Pretežno koristim smreku, rebrasti javor, orah, lipu, ebanovinu, i ima raznih egzota, a počeo samo zadnje vrijeme koristiti i maslinu – objašnjava Branimir.
Trenutno najveći obujam posla spada na servisiranje instrumenata, jer ima Branimir ugovor s četiri glazbene škole na području te Zagreba, ali i sa šibenskom i makarskom glazbenom školom.
– Što se tiče narudžbi imam ta tri modela odnosno prototipa koja mi služe za pokazivanje tako da naručitelj vidi što će dobiti, s tim da nisam izlazio s modelima vani dok nisam dobio zvuk kojem sam težio. Gitare ne idu toliko, moram priznati, s obzirom da su malo skuplje, a naša platežna moć isto tome ne ide u prilog. Inače, moja neka metoda je da uzmem dva dana i sve sebi vizualiziram i onda krećem na konkretan posao. Nije mi cilj samo puko odrađivanje nego zaista volim to što radim, ma u principu bi to značilo da ne radim nego uživam i želim prvenstveno kvalitetu – strastveno nam priča Branimir o ljubavi prema zanatu.
Najteže mu je, kaže, kad se nakon mjesec dana izrade instrumenta mora odvojiti od njega. Trenutak je to u kojem kupac dolazi po svoj proizvod.
– Kad mi čovjek dođe po instrument odmah vidim po načinu na koji ga uzima je li otišao u dobre ruke ili ne, a iskreno mi treba jedno dva dana da dođem sebi nakon što instrument napusti radionicu – emotivno će Lasan.
Branimir inače i pjeva, a otkrio nam je kako trenutno na stolu ima ponudu ženevske opere za pjevanje u basa.
