Na juniorskom Svjetskom veslačkom prvenstvu u Tokiju boje Hrvatske branilo je 11 veslača u dvije posade; dvojcu bez kormilara i osmercu. Nama je posebno zanimljiva ova potonja s obzirom da su njezini članovi bila trojica Krkaša – Jerko Radovčić, Nino Perišić i Lovre Klarin – dok je trener hrvatskog nacionalnog osmerca bio Milan Radečić, glavni trener šibenskog kluba.
Momci su na koncu zauzeli sedmo mjesto, s tim da ih je samo 29 stotinki dijelilo od boljeg plasmana.
– U repesažu u kojem se odlučivalo tko ide u A-finale, a tko ispada iz daljnje priče, četiri čamca ušla su u cilj u razmaku od samo jedne jedine sekunde i to ovim redom; Poljska, Mađarska, Kina, Hrvatska. Ispalo je da je unutar te jedne sekunde Kina bila brža od Hrvatske za spomenutih 29 stotinki! Naši su u završnih 500 metara bili uvjerljivo najbrži, ali to nije bilo dovoljno – izvijestio nas je predsjednik Krke Dražen Crnogaća.
Radečić je na koncu bio zadovoljan nastupom svojih veslača.
– Eto, ispalo je kako je ispalo, strašno mi je žao, ali s druge strane ne mogu biti nezadovoljan. Momci su trku odradili dobro, a ono što je meni najvažnije kao treneru, izvedba i borbenost bili su na visokom nivou. Možemo spekulirati o čamcu, mislim čak sam uvjeren da bi sa našim, ili istim čamcem kao što je naš, prošli puno bolje, ali okolnosti su bile takve kakve jesu. Kronična naša boljka, sporih prvih 500 metara, možda je presudila, bilo je i tehničkih mana kod pojedinaca koje su donijeli iz svojih klubova, ali mislim da nam je ovaj put ipak najviše odmogla oprema. Dečke sam poslije trke pohvalio i dao im ruku, izbornik također. Na cilju trke su svi popadali u čamac, ali ne samo naši nego i konkurenti jer su svi na kraju grčevito spašavali živu glavu – kazao je trener našeg osmerca.
Za kraj još malo uvijek zanimljivog Crnogaćinog razmišljanja.
– Veslanje je sport na štopericu u kojem kalkulacijama i pretpostavkama nema mjesta. Naši su na kraju sedmi, dojam je neusporedivo bolji od plasmana, ali ako posada odlazak u Japan na veliko natjecanje bude shvatila kao pokazatelj da se mogu izboriti ulaznice za odlazak na buduća velika natjecanja sve do Olimpijskih igara, onda se put u ‘Zemlju izlazećeg sunca’ i te kako isplatio. Naravno, pri tome se uvijek treba biti svjestan koliko je sustavnog, odnosno zajedničkog rada potrebno za sraz s konkurencijom koja dolazi iz SAD-a, Australije, Novog Zelanda, Kanade, Kine, zemalja Europe, Južne Amerike, juga Afrike. Mi u Hrvatskoj imamo sreću da, pored profesora Nikole Bralića (trener braće Sinković) i Srećka Šuka (trener Damira Martina), koji su svjetske trenerske klase, imamo još nekoliko trenera koji su visoke međunarodne klase ne samo po svom znanju, nego i zalaganju u radu s posadama. Mi u Šibeniku pak, posebno imamo sreću da je Milan Radečić član tog međunarodnog kruga ljudi koji ‘znaju kako’ – zaključio je predsjednik Krke.
