Prava je šteta što don Krsto Stošić nije uspio napisati cjelovitu povijest Šibenika. Ipak, i danas njegova rukopisna ostavština značajno je vrelo i ključ za razumijevanje prošlosti Krešimirova grada. Njegova je presudna uloga bila kod određivanja prvih službenih naziva ulica, jer prije njega postojali su samo pučki nazivi. U srednjem vijeku ni veliki gradovi nisu imali imena ulica, koja su javno bila označena, a pučanstvo je u svakodnevnom životu davalo svoja imena koja su s vremenom zaživjela i postajala opće prihvaćena. U Šibeniku, kao i drugdje, ulice su se nazivale većinom po imenima crkava koje su uza nje podignute. Tako u 15. stoljeću znamo za ulice svete Katarine, svetog Vida i Lucije, svetog Grizogona, svetog Kristofora, svi Svetih, svetoh Duha, svetog Frane, svetog Trojstva, poslije svetog Ivana, svetog Benedikta i svete Barbare.
Ulica do svetog Frane 1298. godine zvala se Kvirinal. Godine 1441. u gradu postoji ulica majstora. Ona je svoje ime očito dobila po koncentraciji gradskih majstora, ali ne možemo rekonstruirati gdje se nalazila. Ulica Dobrić se spominje kao naziv 1580. godine s bunarom u njoj. Dobrić nije bio popločan niti je kanal bio uređen još u 19. stoljeću, nego je voda išla površinom ka moru. Bila je to boćata voda. Izvor Dobrić je izbijao unutar gradskih zidina, na mjestu gdje se danas nalazi kamena kruna na Dobriću, odakle je potočićem tekao u more. Rijetko bi kada presušio.
‘OJ DOBRIĆU…’
Kako je Šibenik u prošlosti uvijek oskudijevao pitkom vodom i nikada je nije bilo dovoljno, boćata se voda učestalo koristila. Stari Šibenčani su je koristili za pranje, za životinje, a znalo je se koristiti i za piće u sušnim razdobljima godine. Voda Dobrića našla je zbog toga svoje mjesto u pučkim stihovima: ‘Oj Dobriću vodo hladna, koja valjaš za po grada, u tebi je studenica i duboka kamenica’.
Naziv Psare sve više nestaje iz uporabe. Riječ je o gradskoj ulici i predjelu koja se u Šibeniku navodi još daleke 1242. godine. Podrijetlo riječi Psare ostalo je zagonetno. U svakom slučaju naziv Psare sačuvao se u Šibeniku sve do propasti mletačke Republike. Da bi sačuvao tu riječ don Krsto Stošić je po njoj dao ime ulici kod svetog Frane.
Psare su u starom Šibeniku značile gradski predjel od crkve svetog Frane do mora i do Drage ili Vrulja. Gledano današnjim očima to bi bio dio od mula Krka, do autobusnog kolodvora i kroz kolni usjek, točnije Splitski put kuda ide jednosmjerni automobilski promet prema staroj pošti. Inače, na 9. kolovoza 1242. godine spominju se Psare, koje je općina darovala postolarima. Na tom predjelu bila je prvobitna crkvica svetog Frane, koja je porušena zbog napadaja bana Mladena na Šibenik. Poslije je bila podignuta i kapela svetog Marka. Ta kapela, i grobište bili su porušeni kada se tu gradio obrambeni bastion svete Katarine. S rušenjem gradskim zidina i bastiona taj je gradski predjel poprimio potpuno drukčiji izgled.
OSTALA UVIJEK ISTA
Međutim, dok je dio naziva nestao jedan se dio očuvao do današnjih dana, a najveću opstojnost u tom smislu pokazuje Kalelarga, najznačajnija ulica u šibenskoj staroj gradskoj jezgri. Bez obzira na njene službene nazive u socijalističkom razdoblju i nakon devedesete godine Kalelarga je za sve građane Šibenika ostala Kalelarga. Tek je jedan manji dio građana znao i njena službena imena. U Stošićevo vrijeme dobila je ime Kralja Tomislava, da bi talijanske okupacijske vlasti u vrijeme Drugog svjetskog rata ukinuli nazive ulica, jer su imala utemeljenje u nacionalnoj povijesti. Doslovce su otukli ploče s hrvatskim nazivima ulica, a njih su obilježili brojevima. Nakon II. svjetskog rata ulica dobiva ime 12. kolovoza 1941. godine, po nadnevku kada je skupina prvih šibenskih antifašista krenula u borbu protiv talijanskih fašista. Ni taj naziv ulice nije zaživio. Nakon 1990. godine Kalelargi se vraća nekadašnji naziv Kralja Tomislava, ali je Šibenčani svi odreda i dalje zovu Kalelarga. Slično je s Poljanom, Starim pazarom, Masnom ulicom, Medulićevim trgom, katedralnim trgom…
Nazivi su živi poput jezika, neki žive duže, a neki s vremenom nestanu iz uporabe. Usporedba naziva Psare i Kalelarge u tom je smislu vrlo slikovita. Istodobno, kroz nazive ulica pokušava se ispričati zavičajna i nacionalna povijest. Zato su se imena ulica često mijenjala s promjenama država i režima. Ipak, dio naziva koji su pučki svakodnevno korišteni pokazali su se trajnijim od službenih naziva. Možda se i tu krije dio razloga zbog kojih veliki broj Šibenčana ne zna gdje se koja ulica nalazi kad ih neznanac zapita na ulici, međutim kada ga se upita gdje se nalazi neka od prepoznatljivih građevina onda je druga priča.
