Broj roditelja koji ne žele cijepiti svoju djecu svakim danom sve više raste, a sve je češći slučaj da i punoljetni maturanti kažu ‘NE’ ovoj, inače u Hrvatskoj, obveznoj javnozdravstvenoj zakonskoj obvezi. Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govore da je Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja u prvih devet mjeseci prošle godine zaprimila 143 prijave liječnika, nakon što su roditelji pismeno odbili cijepiti dijete prema kalendaru cijepljenja. U Šibensko-kninskoj županiji desetak roditelja uporno obija cijepiti dijete, te riskira novčanu kaznu od čak 2.000 kuna. Što je razlog odbijanju cijepljenja pitali smo Suzi Vatavuk, ravnateljicu Zavoda za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije.
NEZNANSTVENE ČINJENICE
– Mislim da je ‘trend’ necijepljenja povezan s učestalim medijskim istupima protiv cijepljenja posljednjih godina, posebno osoba povezanih sa strukom i stručnjaka – liječnika i liječnica, te dodatno potenciran dostupnošću velikog broja informacija koje nisu znanstvene činjenice. Jedan dio ljudi poziva i na građanske slobode i prava pacijenata, a ne protivi se nužno cijepljenju – kazala je Suzi Vatavuk. Tvrdi da roditelje nastoji informirati o dobrobitima cijepljenja, kao i o opasnostima njihovog neprovođenja.
– Kad roditelj odbije cijepiti dijete, nakon brojnih kontakata minimalno i do desetak puta, te nakon upornog odbijanja, dužni smo ih poslati na jedan razgovor sa specijalistima školske medicine i jedan sa specijalistom epidemiologije. Ako i tada odbiju, onda smo dužni obavijestiti nadležnu sanitarnu inspekciju – tvrdi Vatavuk. Odbijanjem cijepljenja, ističe, roditelji riskiraju da im dijete oboli od nekih vrlo ozbiljnih bolesti, poput meningitisa izazvanog Haemophilus influenzae tip b, infekcije hepatitisom B, tetanusa…
– Nedavna epidemija zaušnjaka u našoj županiji među osobama koje su došle iz zemalja u kojima je drugačiji sustav cijepljenja jedan su od rezultata necijepljenja – nastavlja Vatavuk. Tvrdi da postoje situacije koje opravdavaju necijepljenje, takvih je na našem području ove godine bilo čak 13, ali riječ je o individualnim slučajevima.
IMA OPRAVDANOG NECIJEPLJENJA
– Postoje relativne, privremene kontraindikacije (akutne bolesti, febrilna stanja, trudnoća, neke bolesti), koje odgađaju cijepljenje, što je dosta često, a postoje i tzv. apsolutne kontraindikacije, poput preosjetljivosti na bilo koji sastojak cjepiva, neuobičajene reakcije nakon prethodnih doza – navodi Suzi Vatavuk. U cijeloj priči sporna je i činjenica koliko liječnici informiraju roditelje o važnosti (ne)cijepljenja. Roditelji se žale da uglavnom ostaju zakinuti za informacije koje su im bitne za donošenje odluke o (ne)prihvaćanju određenog cjepiva, te da su, umjesto da dobiju bitne podatke, nerijetko nakon razgovora s liječnikom kući odlazili s osjećajem da će na kraju biti samo kažnjeni. S tim su se problemom nedavno susreli i maturanti šibenske gimnazije Antuna Vrančića. Među učenicima bilo je mnogo onih koju su odbijali cijepljenje, nekima se prijetilo kaznama, a nije im se objašnjavala bit cijepljenja (protiv tetanusa i difterije).
– Kad sam odbila cijepljenje, zdravstveno osoblje koje je došlo u školu bilo je blago šokirano. Međutim, nisam posustala, smatram to nepotrebnim i s obzirom da sam punoljetna, imam pravo reći ‘ne’. Smatram da je glupo cijepiti se protiv bolesti kojih na zapadu gotovo da i nema. Osim toga, mišljenja sam da ne postoji neki veliki rizik od oboljenja od ovih bolesti čak i ako se kao necijepljena osoba nalazim u blizini osoba koje boluju od toga – kazala je Ana Marija K., učenica 4. razreda gimnazije Antuna Vrančića. Ističe da je poslana dodatno kod liječnice na Dom zdravlja, koja ju je uz uputnicu uputila epidemiologu na informativni razgovor te je tamo dobila sve potrebne informacije o cjepivima.
– Potpisala sam da ne želim cjepivo, čak i nakon razgovora s epidemiologom – zaključuje Ana Marija. Kako bi se javnost dodatno educirala o važnosti cijepljenja i kako bi se razbili mitovi i predrasude o opasnosti cjepiva, Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije planira preko Hrvatskog liječničkog zbora organizirati dodatne sastanke o cijepljenju s liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kako bi oni što bolje informirali svoje pacijente.
