Suze i bol na licima članova obitelji dvanaestero kornatskih heroja stradalih na današnji dan prije točno 10 godina. Vrijeme je, kažu, brzo prošlo, ali rane ne zacjeljuju, posebice jer se i nakon 3654 dana još ne zna pravi uzrok najveće tragedije u hrvatskoj povijesti od Domovinskog rata.
Marija Šego, ujna stradalog Dina Klarića, stigla je iz Međimurja kako bi se poklonila žrtvama Kornatske tragedije.
– Strašan je osjećaj, on je bio jako dobar i strašno je da se tako završilo. Uvijek pratim, gledam, čitam i razmišljam i isto kombiniram zbog čega se to desilo, kakav je to uzrok bio tog plamena ili čega već. Tko je kriv, tko nije, mislim da bi se svi mogli potruditi više da se sazna istina. Možda su se tada mogli požuriti sa spašavanjem i izvlačenjem živih, da su na vrijeme stigli u bolnicu možda ne bi bilo toliko žrtava – ispričala nam je Marija Šego dok je u tuzi i boli s cvijećem u rukama hodala prema križevima.
Obitelji poginulih kažu kako nisu razgovarali s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja je danas obišla mjesta stradavanja 12 vatrogasaca.
– Bol neće nestati, samo nek se kaže istina. Teško je, užasno teško, mati mu nije mogla doći jer je bolesna, pa smo došli ja i dida. Samo istina nas zanima, ništa više, kako se tragedija dogodila. Nemoguće je teško doći ovdje, svake godine sve teže – ispričala je Mihovilka Šprljan, baka stradalog Karla Ševerdije.
I Ljilja Lasan, Karlova teta, želi čuti samo istinu o pravom uzroku tragedije.
– Ništa nas drugo ne zanima, samo istina. A predsjednici hvala što je došla, nismo razgovarali s njom, a osobno bih od nje zatražila samo da reće roditeljima istinu jer bi tako bilo lakše. Oni svoju djecu nikada neće zaboraviti, ni mi ni oni, ali želimo istinu – rekla je.
Vesna Crvelin Puček prije 10 godina izgubila je brata i oca, Antu i Ivicu Crvelina.
– Osjećam se tužno i žalosno. Jako brzo je prošlo, a bol što godine idu dalje, sve je veća i veća. Drago mi je da je predsjednica danas tu, išla je s nama brodom. Pozdravila je mene, mamu, sve kratko. Bilo bi vrijeme da se neke stvari riješe, da se to već jednom sazna tako da smo na miru. Ovdje, tu, na Kornatima, na groblju, u Tisnome, u kući svojoj, oni su svugdje samnom – riječi su Crvelin Puček.
Otac stradalog Hrvoja Strikomana ispričao je kako zbog vjere tu tragediju doživaljava na potpuno drugačiji način.
– Danas smo poslušali propovjed biskupa Tomislava Rogića i mislim da je to dovoljan razlog da i dalje živimo i dalje dolazimo tu na ovo mjesto, i da pomognemo drugima koliko god možemo. S predsjednicom mi nije palo na pamet razgovarati, danas nije dan za to. Sami slogan ‘Ovo nije kraj’ znak je da smo samo putujući, da ćemo se naći u nebeskom domu, da ćemo se družiti ondje gore. On je sa mnom i ja sam s njim, povezanost je neraskidiva, ako je Bog nevidljiv ne znači da ne postoji. On je uvijek s nama. Isto mi je kao i prije 10 godina, nama je vjera duboka i to doživljavamo na sasvim drugačiji način – iskren je Ivica Strikoman.
