I u našem malom gradu referendum bio i prošao. Za sobom i dobrogi lošeg ostavio. Nevjerojatno mi je koliko su ljudi diljem Hrvatske, pa tako i našeg malog grada,’ograničeni’ pa dopuštaju da tzv. demokracija posvadi prijatelje. Većina koja Je zaokružila ZA očito se nikako nije smjela izjasniti slobodom vlastitog mišljenja jer po mnogima svi su trebali biti PROTIV. I gdje je tu demokracija? Nema je! Trebat će neko vrijeme da se ‘strasti’ smire, a do smirivanja strasti sretan je onaj tko u dobrim odnosima s prijateljima drugačijeg mišljenja i ostane prijatelj, a jadan je onaj tko zbog glasa ZA ili PROTIV dobije neprijatelja.Bilo kako bilo, smatram da se i sama trebam više informirati o zakonu jer sam bila uvjerena da pojam braka i jest u Ustavu naše zemlje. S druge strane, shvatila sam da homoseksualci gotovo i imaju jednaka prava, osim što se takvo zajedništvo ne naziva brak, već životno partnerstvo. Bila sam uvjerena da se njima brani sve i svašta, a tako ipak nije.
JEDNOSTAVNI ZAKONI
Ljudi moji, e pa da mi sad netko išta ide objašnjavati, rekla bih ‘bolje nemoj’, jer sve ovo što se kod nas dešava, mislim da se ovako komplicirano ne može dešavati niti u onim najnazadnijim zemljama. Kod nas kao da se cijeli zakonski sustav prikazuje toliko zamršenim, samo da se njime nitko ne bi bavio, a u biti sve je jednostavno. Ovim referendum nikome nikakava prava nisu oduzeta. Spremam se uskoro na jedan operativni zahvat. I krenem,kako i spada, s obavljanjem potrebnih pretraga. Moram reći da najmanje 15-akgodinanisam bila u šibenskoj bolnci niti kao pacijent, a ni kao posjetitelj. I sama sam se vrtjela tražeći pojedine odjele ili zavode koji su mi cijelo vrijemebiliispred nosa. Nema vidljivih putokaza (naročito ne ako se dolazi sa strane poliklinike) u samom ‘dvorištu’ bolnice. Prvo nisam mogla vjerovati da su i onih par putokaza, koji pokazuju smjer od davnina, iskrivljeni i potamnjeli od ‘zuba vremena’. I ona legenda na samom ulazu u bolnicu već se pomalo troši i nije jasno vidljiva. A za posjet su mi se najavili i kolege s kojima sam prije radila, a sad su na vezu u Hrvatskoj.
ZDRAVSTVO I ENGLESKI
Mislim se u sebi, dao Bog da na prijemnim šalterima ili na porti govore engleski jezik pa da će ih znati uputiti na pravi odjel, jer ni na hrvatskom nema dobro označenih putokaza odjelnih jednica, a kamoli na engleskom. A stranci kao stranci smatraju, s obzirom da smo već skoro 5 mjeseci u EU, da su i one osnovne oznake jednog bolničkog centra već odavno postavljene i na engleskom jeziku. Tako razmišljaju stranci. A naši sugrađani postavljaju pitanja: ‘Di ćeš se operirati? U Zagrebu, Splitu ili…’? A, ja s ponosom kažem: ‘Operirat ću se u Šibeniku, jer ja imam povjerenja u naše liječnike’! I nastave me s čuđenjem gledati uz kometiranje: ‘Ali ti imaš vezu za Zagreb, zašto ne ideš gori’? Razmišljali mi jednako ili različito, Bogu hvala i na tome! I dok ću biti na operacijskom stolu radovat ću se, jer… Život je lip!
