Jeste li ikad osjetili nemir,paniku, vrtoglavicu, lupanje srca, trešnju ruku, sušenje usta?
Jeste li u tom trenutku imali realni strah jer je netko prebrzo vozio ili je pljačkao banku u kojoj ste se nalazili? Ili ste možda sjedili s prijateljima u bučnom kafiću i pili piće, i osjetili da morate odmah izaći?
Naime, skoro svaka treća osoba boluje od nekog oblika anksioznog poremećaja koji ponekad prelazi u napadaj panike. Osobe s anksioznim poremećajem se u većini slučajeva liječi ambulantno.
-Realni strah je normalna emocija koju svi ponekad doživljavamo u realnim situacijama. Prethodno spomenuta brza vožnja dovodi vas u rizičnu situaciju. Osjećate da vam je život ugrožen, srce vam lupa,prestravljeni ste, tražite da prestane, problijedjeli ste, znoje vam se dlanovi.
Međutim tjeskoba ili anksioznost, tzv. lebdeći strah nije vezan uz realno opasnu situaciju, već uz neugodan emocionalni doživljaj koji opisujemo kao napetost, unutrašnji nemir, trajnu zabrinutost i slično – pojašnjava nam psihijatrica dr. Vlatka Novak.
Fizički se može manifestirati kao lupanje srca, pojačano znojenje, znojenje dlanova, crvenilo lica ili bljedoća, osjećaj pritiska u prsima, osjećaj nedostatka zraka, suhoća usta, vrtoglavica. Takvi ljudi u svakodnevnom životu su stalno zabrinuti i žive u strahu od straha, ne mogu se opustiti, i često se vrte u začaranom krugu.
– Osjete strah koji se pretvara u paniku i onda ih kasnije drži strah da će se to ponoviti, a to naravno izazove novi osjećaj panike – kaže dr. Novak .
Anksioznost često prelazi u panični napadaj koji obuhvaća prethodno navedene simptome, ali u jednom dramatičnijem obliku. Nastaje naglo, bez posebnog vanjskog uzroka. . Anksioznost prelazi u užas, u strah od smrti, u osjećaj predstojeće propasti. Često ljudi tada zatraže liječničku pomoć jer ne znaju što im se događa, a nerijetko misle da imaju srčani udar.
Anksioznost ne mora biti vezana s depresivnim poremećajem, ali često ide u kombinaciji i onda govorimo o anksiozno depresivnom poremećaju, pa se uz anksioznost javljaju i osjećaj tuge, potištenosti, sklonost socijalnom povlačenju, pesimizmu, bezvoljnosti.
Fobija je strah koji se javlja kao ekstremno neugodna emocija, a vezan je uz određene situacije, predmete ili pojave koje u svakodnevnom životu i kod većine ljudi ne izazivaju strah, recimo strah od zatvorenog prostora. Izloženost fobičnim situacijama dovodi do napada panike i ljudi koji imaju fobije najčešće sami sebi pomažu na način da izbjegavaju te situacije i onda u ostalim sferama svog života funkcioniraju uredno. Recimo ne ulaze u lift, već pješače do najvišeg kata.
Uzroci
Nema neke genetske predispozicije za anksioznost, ali ukoliko jedan od roditelja ima panični poremećaj onda je veći rizik da će ga i djeca imati zbog okruženja u kojem žive. Rano odrastanje, utjecaj obitelji ili stresovi koje doživimo u djetinjstvu, bilo da ti stresovi potječu iz obitelji ili iz šire okoline, utječu na formiranje naše ličnosti, na naše samopouzdanje, na snagu našeg ega, na sposobnost kontrole naših emocija, ali i na sposobnost izražavanja naših emocija.
Inteligencija ne utječe na anksioznost, niti inteligencija može pomoći da osoba ne bude anksiozna. Međutim, osobe koje su boljih intelektualnih kapaciteta će lakšee pristupiti svojim tegobama, zatražiti će pomoć i imati će više kapaciteta za određene psihoterapijske metode liječenja.
– Postoji naravno strah od stigme, jer čim se radi o psihičkim smetnjama, ljudi se boje da će ih to označiti kao slabe, nesposobne, manje vrijedne ili ih je strah neke kronične duševne bolesti. Strah ih je da će ih okolina osuđivati ili da će im se rugati. Daleko smo mi još od drugij zemalja gdje je normalno. a i u trendu da ljudi koji za to imaju mogućnosti i potrebe idu svom psihoterapeutu i rade na sebi, izgrađivanju i jačanju svojih psihičkih snaga – priča nam doktorica Novak.
Liječenje
-Kod liječenja primjenjuje se kombinacija lijekova uz psihoterapijske tehnike. U početku je važno da se anksioliticima (lijekovima za ublažavanje anksioznosti) postigne brzi učinak i da se pacijentu što prije olakša život, smanje simptomi i postigne smirenje. Anksiolitici mogu stvoriti naviku pa i ovisnost i treba ih uzimati pažljivo- što manje, i u što kraćem vremenskom razdoblju. Danas se sve češće kao terapija anksioznosti uvode antidepresivi novije generacije koji imaju sporiji, ali i dugotrajniji učinak – pojašnjava nam psihijatrica.
U kontinuiranom liječenju neophodna je i psihoterapija. Na koji način i koja tehnika će se primjenjivati ovisi o emocionalnom, socijalnom i intelektualnom kapacitetu pacijenta, te njegovoj motivaciji, ali i o edukaciji terapeuta.
Jedna od učinkovitih terapije i KBT terapija koja se bazira na aktivnom rješavanja problema „ovdje i sada“, na promjenama u načinu razmišljanja, ponašanja, usvajanju novih navika, mijenjanju štetnih navika, prevladavanju strahova i tjeskobe.
Samopomoć
-Osoba donekle može sama sebi pomoći ako se prethodno upozna sa svojim stanjem, nauči prepoznati simptome, shvati da mu se neće ništa strašno dogoditi. Važno je naglasiti da anksiozni poremećaj i panični napadi ne traju doživotno, ako su se adekvatno liječili- zaključuje psihijatrica dr. Vlatka Novak.
Ne bojte se, živite život i opustite se! Niste sami! I zapamtite- Život je lijep!
