Salve negativnih komentara upućenih Vladi RH izazvala je nedavno odluka o ukidanju invalidnine u iznosu od 1.250 kuna mjesečno osobama s Downovim sindromom. Prema novim tumačenjima zakona, osobnu invalidninu mogu dobiti samo djeca s Downovim sindromom koja uz isti imaju ozbiljna zdravstvena oštećenja, kao u potpunosti nerazvijen govor, srčanu manu ili teška oštećenja sluha ili vida.
U Hrvatskoj danas živi 1.650, a u Šibensko – kninskoj županiji 43 su osobe s Downovim sindromom. Ukupan broj osoba s raznim oblicima invaliditeta u županiji je 14.495.
Pravo na osobnu invalidninu ima 400 korisnika Centra za socijalnu skrb – pojašnjava ravnateljica Centra, Davorka Grbac Plavčić.
U Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac 15 je osoba s Downovim sindromom, različite kronološke dobi.
– Od jedne i pol godine u ranoj intervenciji pa do 48 godina, koliko ima najstariji korisnik koji je u organiziranom stanovanju. Uglavnom primaju invalidninu – kaže ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Šubićevac Branka Bego i dodaje da je osobna invalidnina pravo pojedinca koje se priznaje osobama s teškim invaliditetom ili težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju.
– Ovisno o pojedinom slučaju, Zavod za vještačenje sam određuje je li potrebno novo vještačenje i nakon kojeg vremena. Jedinstveno tijelo vještačenja utvrdi stupanj teškoća i promjena u zdravstvenom stanju, nakon čega nadležni centar u suradnji s Ministarstvom odobri ili odbije zahtjev za ostvarivanjem tog prava – objašnjava Bego.
Kako je Downov sindrom upravo to, sindrom, a ne bolest od koje se ne može izliječiti, pitamo ju koliko je pravedno osobi s Downovim sindromom, uskratiti jednom ostvareno pravo.
– U pravilu to i je doživotno pravo jer je teško za očekivati da će se stanje poboljšati,ali pravovremenim rehabilitacijama i pružanjem podrške pojedincu može se olakšati život i pomoći u savladavanju svakodnevnih praktičnih vještina. Prema našem iskustvu, većina osoba treba financijsku podršku da bi povećala kvalitetu života i zadovoljili njihove specifične potrebe. Downov sindrom uglavnom prate zdravstvene teškoće u govoru, sluhu ili vodu, tako da uopće nije upitno koliko im treba invalidnina – ističe Bego.
Nastavlja kako se osobe s Down sindromom mogu osposobiti za djelomično samostalan život, ali podršku će trebati čitav život.
– U svim sferama su djelomično samostalni i trebaju određeni nivo podrške u svakodnevnom životu. Mogu raditi različite poslove uz asistenta, mogu brinuti o sebi i savladati kulturno higijenske navike, skuhati jednostavna jela uz podršku, sudjelovati u kulturno zabavnim sadržajima –
Iako se u medijima spominje brojka od 20 djece s Downovim sindromom kojima je ukinuto pravao na invalidniniu, dok ostali još čekaju vještačenje, Saborska zastupnica Strenja – Linić poručila je da će osobno provjeriti u koliko je slučajeva donešena takva prvostupanjska odluka koja je rezultat posve nepripremljenog Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja prošle Vlade.
– Posve je nedopustivo da zbog loše provedbe pate oni najugroženiji, naša djeca. MOST nezavisnih lista u intenzivnom je kontaktu s nadležnim ministarstvima od kojih tražimo da se svako negativno rješenje odmah ispita te da se djeci s Downovim sindromom odobri prijeko potrebna invalidnina. Uvijek ćemo se zalagati ranjive društvene skupine i biti njihov glas u Saboru i javnosti – poručila je za Večernji.
Ravnateljica Centra za socijalnu skrb, Davorka Grbac Plavčić primila je tako jutros mail da provjeri je li nedavno ijednom djetetu s Downovim sindromom odbijen zahtjev za osobnu invalidninu. Kako kaže, još nije uočila takav slučaj.
