Starost nije za kukavice, mudro je zaključila Bette Davis, a ja se svaki put podsjetim na te riječi kada vidim kako meni dragi ljudi stare, sve teže hodaju i sve se teže brinu o sebi.
Hrabri su to ljudi koji svoju starost nose na svojim plećima. Pitam se je li dostojanstvena starost uopće moguća u ovoj zemlji u kojoj nam je svima sve teže održati dostojanstvo.
Ne znam jeste li prošli tjedan gledali prilog na RTL-u o obitelji kod Križevaca koji mjesečno preživljavaju sa 350,00 kn. U Centru za socijalnu skrb kažu da im je to dovoljno, a oni se ne mogu na ništa žaliti jer nemaju novca.
Izračunali su da svaki dan mogu potrošiti 11 kuna i tako žive posljednjih osam godina.
Činjenica da svaka peta osoba u Hrvatskoj ne može podmiriti osnovne troškove života je – upozoravajuća, a posebno je teško starijim osobama poput obitelji Rusan.
Jedanaest kuna dnevno, zar to nije poražavajuće?
Današnjim političarima nije u interesu ništa što im ne donosi profit,pa tako ni tamo “neka” siromašna obitelj iz Križevaca, sela pokraj. Da je član obitelji Rusan kojim slučajem saborski zastupnik puko preživljavanje ne bi bio baš nikakav problem, jer bi za 10 kn imali ručak u saborskoj kantini.
Znači, ostala bi im čak jedna kuna za žvaku i bili bi siti. Ovako obitelj Rusan kaže da mjesečno može kupiti kruh pet puta, a dalje im ostane za kupiti mast, ulje, tjesteninu i to je to, drugo ništa ne mogu.
Ova priča o Rusanima, iako samo još jedna u nizu sličnih priča, pojavila se baš u trenutku u kojem se još jednom pokazalo da je saborski zastupnik, za razliku od Rusanovih zaštićen ko lički medvjed te, se ni ovaj puta nije dogodilo ništa od obećanih smanjivanja beneficija.
Zato ajmo definirati što točno znači biti zastupnik. Po mom mišljenju, on zastupa interese onih koji su ga birali, znači on bi morao biti uvijek dostupan svojoj izbornoj bazi, tj. birači bi morali moći njemu/njoj izreći svoje probleme.
Idealno bi bilo da prema tome koliko je dostupan i koliko zahtjeva obradi i riješi za ime glasača dobije ocjenu, a shodno tome i svoju plaću. Zastupnik bi morao raditi na zakonima koji idu u prilog njegovim biračima, a ne njima samima ili njihovim strankama i sponzorima kampanja što je danas slučaj.
On bi trebao biti dostupan i Rusanima. Kada u Hrvatskoj pričamo o saborskim zastupnicima onda kao da pričamo o novoj generaciji nadljudi koji podjednako učinkovito, te istovremeno mogu voditi grad, državu, biti u raznoraznim odborima, komisijama, ali kad je o Rusanima riječ ili mnogim drugim sličnim obiteljima, ta moć se izgubi. Nitko ništa napraviti ne može. Pomozimo im da nađu Rusane. E, pa dragi zastupnici, dom Stjepana Rusana (66) i njegove supruge Marije (64) iz Pavlovca Ravenskog, prigradskog naselja nadomak Križevaca je kuća od blata stara više od stoljeća, sa krovištem koje će se sigurno urušiti, i to vrlo brzo. Zemljana peć im se raspada, u istom su stanju blatni zidovi i rasklimani prozori.
Ako baš se nikako i ništa ne možete odvojiti od svoje teško zarađene kune u Saboru, možete li nam barem odgovoriti na pitanje tko je mogao ovim ljudima dati 350,00 kn, kad mjesečna naknada za samca iznosi 800,00 kn?
Vrijede li za sirotinju dvostruka mjerila? Možete li zaista mirno spavati pored Rusanovih i sličnim njima na čijoj grbači živite? Vi, dragi moji čitatelji, pomoći ovoj obitelji možete na adresi: Obitelji Rusan: Pavlovec Ravenski 12, 48260 Pavlovec Ravenski.
