Neki dan je većinu nas zgrozila vijest da je jedan čovjek u službi, u žaru prepirke s mladom djevojkom oko toga tko je kriv za manju prometnu nezgodu koja im se dogodila, fizički nasrnuo na tu mladu djevojku, a da stvar bude gora, u tom je trenutku u rukama držala dijete.
Kažem, većinu jer ipak se našlo onih hrabrih i jakih muškarčina koji se svoje primitivne komentare ispod članaka ne libe ostavljati pod punim imenom i prezimenom jer, što bi ih ostavljali anonimno, kada onda nitko ne bi znao da su to nešto jako pametno izjavili i smislili baš oni.
Što bi se skrivali ili zadržali svoje šovinističke ispade za sebe, kad ih mogu podijeliti sa svojim istomišljenicima koji su, Bogu hvala, ipak u manjini, ali uvijek ih ima. I nemoguće ih je iskorijeniti.
U tom slučaju nije čudo da obično samo ignoriramo, jer iako se svijest o nasilju nad ženama konstantno podiže na razne načine, ovakvi i dalje tjeraju po svome. I dok je takvih, ne može nam biti bolje. Dok ignoriramo, isto nam se ne piše bolje. Ma koliko skupo koštala neka tamo kampanja protiv nasilja nad ženama.
Molim te, hrabra muškarčino, nemoj mi govoriti da jedna, kako ti kažeš, obična triska nije nasilje jer, koliko poznajem zakon, jest. A ti ženo koja ovo čitaš, nemoj da te ni jedan muškarac uvjeri da je njegova triska bila SAMO triska.
Zašto takvi ljudi i dalje ostaju na svojim radnim mjestima, što znači da bi danas ili sutra to mogli napraviti tebi ili meni? Tvojem ili mojem djetetu.
Odgovor onih koji ih puštaju da i dalje nesmetano žive i rade, bez posebnih sankcija je obično univerzalan – da taj netko ima svoju stranu priče, a još draža mi je ova poruka upućena novinarima– budite objektivni i racionalni.
U čemu objektivni? U tome što je netko udario ženu? Ma daj, molim te. Što on nije bio objektivan i racionalan pa racionalno i objektivno zaključio da mu njezina eventualna neobjektivnost i iracionalnost ne daje za pravo da je takne?! Da fizički nasrtaj na ženu ne smije imati opravdanje.
Ne poričem činjenicu da svaka priča ima dvije strane, ali tko ti u tom trenutku, velika muškarčino, daje za pravo udariti ženu? Da je najgora, najbrbljavija, najveća vještica na svijetu, ako te uspije totalno izbaciti iz takta, ako si pravi muškarac, nećeš na nju dignuti ruku. Ni kada ne drži u ruci dijete, a pogotovo ako ga drži.
U tom slučaju, a po mom mišljenju, afekta nema. Tvoja strana priče ne postoji. Tvoja strana priče me ne zanima. Tvoji privatni problemi me se ne tiču. Ženu se ne udara. Bila ona tvoja ili tuđa.
Ako neke stvari treba oprostiti i razumjeti, onda bi bilo kakav oblik nasilja nad ženama trebala biti stvar koja se ne prašta i koju nikad nećemo razumjeti.
Žalosno mi je na kraju ovog teksta konstatirati ono što piše i naslovu. Da mi se sve čini da, dok je rođaka u policiji i na sudu, bit će i nasilja nad ženama. A ako nemaš rođaka, snađi se druže.
