Pita me prijatelj ove nedjelje: o čemu ćeš pisati u idućoj kolumni? Kao iz topa sam mu odgovorila da ovog puta pišem o ljubavi, jer o čemu bi drugom pisala, bliži se Valentinovo, dan posvećen ljubavi voljenoj osobi.
Početak obilježavanja današnjeg Valentinova potječe daleko u povijest u vrijeme staroga Rima. Tada je kršćanstvo bila mlada religija a na vlasti je bio car Klaudije II.
Car je zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlazak u rat. No u to doba živio je i svećenik Valentin.
Svećenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao dosljedan i potajno vjenčavao vojnike koji su se htjeli ženiti.
Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su po carevoj kazni odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo – Dan zaljubljenih. Nije bitno jesi li Valentinovomrzac ili brojiš dane do dolaska ovog dana posvećenog zaljubljenima diljem svijeta, jedno je sigurno – nitko nije ravnodušan prema tom danu. Ja sam nepopravljiva romantičarka, moja je poanta da podržavam slavlje i obilježavanje svega što ima pozitivni predznak, a Valentinovo ga definitivno ima, čak i onda kad niste u vezi. Popriličan broj vas se neće sloziti sa mnom, i reći će da je Valentinovo čisti konzumerizam, komercijala, podvala industrijskih magova i slično, ali ja se držim one narodne – bolje da nestane sela, nego običaja!
Pa i kada nam ponekad svega dosta: i plišanih medvjedića, i srčeka i bombonjera i jasno i glasno sto puta ponovimo da je Valentinovo bezveze, ipak se većina nas nada da će se njihov dragi/draga sjetiti dana zaljubljenih i pokloniti im barem sitnicu ili ga obilježiti nekom lijepom gestom. Jedan od razloga zašto volim Valentinovo je što tada na baš svakom tv kanalu dobijem 24-ero satni maraton patetičnih romantičnih filmova. Pa i ukoliko si slobodnjak taj dan provedeš sa George Clooneyem,ili Brad Pittom. Imali itko šta protiv toga? Ja ne. Ruku na srce ti filmovi znaju nekada biti i dvosjekli mač jer te ubace u samo takvu depru iz koje se izvačiš idućih 15-ak dana jer i šarmantna buca Bridget, nakon godina uzaludnog traganja, napokon nalazi muškarca koji ju voli “upravo onakvu kakva je”, i stavljajući u usta i posljednju šaku kokica,, tuzno zavapiš: pa šta može biti romantičnije od ovoga? Ooooo živote muziko bez tona. (šmrc).
Vrtiš kanale dalje, želiš pod svaku cijenu doći do odgovora , gdje je taj tvoj Mr. Darcy, dok skidaš tragove maskare razlivene po licu od suza, navlačiš na sebe veeeelike duboke bijele gaće baš poput Jonesice, Ryan Gosling odnekud šapne: “Volim te. Zbog tebe sam onaj koji jesam. Ti si svaki razlog, svaka nada i svaki san koji sam ikad imao. I bez obzira na to što će se dogoditi u budućnosti, svaki dan proveden s tobom za mene je najbolji dan u životu. Uvijek ću biti tvoj.“ I tek tada shvatiš:Što je život bez ljubavi i ljubav bez onoga komu ju možeš bezuvjetno pokloniti? Dvije riječi, tako kratke, a tako moćne. Riječi koje mijenjaju svijet i zaustavljaju svađe i ratove. Riječi kroz koje nastavljamo živjeti i po kojima će se pisati naš životni put.Još ih danas nekome recite, nekome tko vam znači jer sutra može biti već prekasno. Život je neprestani niz prilika u kojima učimo o sebi. Doživljavamo uspjehe i neuspjehe, ali sa te dvije riječi baš nikada ne možete pogriješiti. P.S Volim te!