Dok se raspetljava situacija u gradu nakon izbora, iskoristit ću priliku da se direktno obrušim na kadar zvan sindikat! Jako sam ogorčena državom u kojoj živim. Ne mogu shvatiti da se Vlada Republike Hrvatske i njeni vladajući ili naši vladajući ljudi ne mogu uhvatiti u koštac sa zgubidanima. Svi smo svjesni situacije u kojoj se nalazimo i živimo, a poneki i životare, a sve zbog neznalica koji su nas doveli do ponora. I sada smo tu gdje jesmo. Država je privatnike dovele do ruba propasti, jer moraju zaraditi za sebe i te koji se bune, pojednostavljeno rečeno. Ti koji koriste našu djecu kao paravan, zbog svog lagodnog života. Nastavnici početnici u osnovnim školama imaju plaću četiri tisuće i osamsto kuna, a u srednjim školama njihova primanja iznose osam tisuća i dvjesto kuna.
NA RAČUN DRUGIH
Ne kažem da su to ‘bahate’ plaće, ali s obzirom koliko rade… A zamislite da rade cijelu godinu kolika bi im onda bila plaća! Žive od našeg novca i još prijete našoj djeci? Hoće li netko tome stati na kraj? Odkud im hrabrosti, morala, ljudskosti i još puno toga, da se preko humanog posla, odnosno humanog zanimanja kojeg bi trebali časno obnašati, jer su je sami odabrali i još rade posao koji navodno vole, iživljavaju na djeci koju svojim prijetnjama štrajkom na kraju školske godine dovode do očaja. Oni prijete neodržavanjem državne mature? Koji sustav vrijednosti ugrađujemo u glave te djece? Pa, ta djeca su se mučila, učila, strahovala, trudila su se i nisu kriva za nesrazmjer mišljenja, ponašanja, djelovanja nekolicine navodnih pedagoga koji štrajkaju, a oni bi djeci trebali biti uzor. Čega uzor?Bunu su digli jer će im se plaća umanjiti za tri posto i ukinuti će im se uskrsnica i još neki benefiti u kojima su uživali dok smo mi njihove gušte plaćali. Znači, od predviđenih četiri tisuće osamsto kuna sada će primati četiri tisuće šesto osamdeset kuna mjesečno, hoću reći , zbog sto dvadest kuna manje mjesečno, ONI idu u štrajk! Trebalo bi pokušati zbrojiti koliko sindikata postoji u našoj državi. Vjerojatno bi broj sindikalnih udruženja bio ekvivalentan broju stanovnika u državi Hrvatskoj. Kad bi bilo koga iz navedene interesne grupe priupitali koji je izvor financiranja jedne udruge sindikata, oni bi vam odgovorili da se financiraju iz članarina. Ako ste malo bolji s tim nekim, onda znate da im država refundira novac koji ulože u ( zabavu, večeru, hotele) od svojih članarina. I sada , danas, u krizi, točno tako! Najnovija mi je zabava gledati kako se prepucavaju sindikati međusobno. I to mi opet plaćamo! Te izumrle metode djelovanja u državi koja nema veze sa takvim modelom funkcioniranja, ozbiljno su nas počeli ugrožavati. Sve nas, cijelo društvo. Svaki dan ih gledamo na tv-u, zar to nije dovoljno. Svako malo netko štrajka, ali na način da ugrožava i ometa ostale članove društva u svakodnevnom funkcioniranju. A što bi se odgodilo kad bi se skupili svi ljudi koji rade u privatnom sektoru, pa se udružili, zatim osnovali svoje sindikate i krenuli na vladu. Totalni kolaps! Gospodo sindikati, tko bi vas onda hranio?
KAD BI VLADA BILA ODVAŽNIJA
Vi možete samo biti sretni jer trenutna vladajuća garnitura nema rješenje ili nema hrabrosti da krene u obračun, a i razumijem ih , skupilo ih se tijekom godina, ima ih puno. Da im nije bilo dobro, sigurno ne bi opstali. Može se tome doći u kraj, a primjetila sam da čak neki poput ministra financija imaju hrabrosti suprotstaviti se ‘gomili’, al nije im lako. Morali bi biti odvažniji, hrabriji, ovaj narod ne zna funkcionirati bez lidera. Bojim se samo da će se morati nagoditi, a to podrazumijeva pristajanje na njihove zahtjeve. Malo zaštrajkaju, doduše tajming im je tempiran i opet sve po njihovom bude. Baš mi se sviđa sistem i način razmišljanja pripadnika sindikata, a mogu li se i ja u neki učlaniti, pridružiti ili kakogod. Hoću li i ja dobiti knjižicu sindikata? Baš se veselim!
