Mladost i mlađe godine uvijek ćete više cijeniti kada čujete priče onih ljudi koji su je prošli, kojima je mladost tek davno sjećanje. I uvijek je dobro popričati sa starijima.
-Zamislite da ste kao mi, mi smo bili kao vi – mladi,pa ćemo se bolje razumjeti- poručili su nam korisnici Doma za starije i nemoćne iz Oklaja, s kojima smo se ugodno družili jedno jutro, a koje su iskoristili da bi upoznali Šibenik, neki ga od njih prvi put vidjeli, a neki, nećete vjerovati, prvi put vidjeli i – more.
Dom u Oklaju otvoren je 2010. godine, ima 86 štićenika, a zašto ih je samo devet posjetilo Šibenik, saznali smo od Zlatke Bogdan, socijalne radnice i inicijatorice izleta u Šibenik:
ANTI ISPUNILI ŽELJU
-U svom radu s korisnicima doma uz grupni rad, kreativne radionice, organizirane grupe psihosocijalne podrške i terapije pokretom, ili kako korisnici kažu, fiskultura, u slobodno vrijeme često pričamo o putovanjima. Razgovarajući, saznali smo da naš Ante, jedan od korisnika doma, nikad nije vidio more, a nije niti bio u Šibeniku pa smo odlučili ispuniti mu želju. Tu je iskrsnuo problem. Željeli smo posjetiti Šibenik, a prijevoz nismo imali. Iz HEP-a Miljacka posudili su nam svoj kombi za ovaj izlet i tako je samo devetero korisnika danas ovdje:Stanko Vrca, Ante Marketić, Josip Svalina,Luca Ćipin, Mirko Cvijetić,Ivan Mrčela, Krešo Goreta, Desa Radas i Joso Pulić. Razlog zašto ih je samo devetero-za druge nije bilo mjesta, na žalost.
Neki od njih, kao Josip, zadnji su put bili u Šibeniku 1949. ili Mirko koji je grad zadnji put posjetio davne 1952.- priča nam Zlatka.
Uz nju, na ovom su izletu korisnike pratile i Jelena Šego-glavna medicinska sestra, voditeljica odjela njege i brige o zdravlju i treća, ali ne manje bitna žena u timu -Tončica Čeko, njegovateljica.
Kad smo ih upitali što nam mogu reći o ovim lijepim, pametnim mladim damama koje su se potrudile i dale sve od sebe kako bi im ispunile želju i dovele ih u Šibenik, odgovorili su uglas da su sretni što ih imaju.
Promatrajući ih sa strane djeluju, zaista, kao jedna velika, vesela obitelj. I, zanimljivo, svi o svima znaju sve. Tako smo i mi saznali da se Tončica udaje u devetom mjesecu za medicinskog tehničara iz doma, u domu je i planula ljubav pa se svi skupa vesele njihovoj sreći, saznali smo i da imaju najbolju ravnateljicu na svijetu, koja je – prava osoba na pravome mjestu i ‘strašan’ čovjek. Malo su i zezali Antu da će sad kad je vidio more, posjetio Šibenik, a još i izići u novinama biti glavna faca u Planjanima, svome selu, tko će mu biti ravan…
POMOZIMO IM DA KUPE VLASTITI KOMBI
Korisnike Doma ovaj je izlet toliko razveselio da su, kako nam je Zlatka prijavila, neki bili vrlo nervozni dan ranije, veseli kao mala djeca koja se raduju putu.
Lijepo je, kažu, maknuti se iz doma, iz kolotečine, vidjeti malo drugog svijeta i ljudi, popiti kavu pored mora i vratiti se u svoj dom, prepuni pozitivnih dojmova i tema za bar sljedećih mjesec dana.
Ali,na žalost, korisnici doma za starije i nemoćne u Oklaju-nemaju vlastiti kombi!Kako smo već naveli, posuđenim kombijem stigli su na ovaj izlet. Osim što ne mogu na izlete, problem je što bez kombija, tj. vlastitog prijevoza ne mogu kvalitetno organizirati skrb svojim korisnicima. Dom zdravlja u Drnišu nije uvijek u mogućnosti dati sanitet pa zaposlenici doma svojim osobnim automobilima korisnike voze na pregled. Potpuno nepokretne osobe u osobni automobil ne mogu niti ući. Unatoč tome što osoblje doma daje sve od sebe, propadaju dogovoreni termini koji su se čekali i nekoliko mjeseci.
Apeliramo zato na sve koji čitaju ovu priču da im pomognu,ako mogu, da ovi ljudi kupe svoj vlastiti kombi jer, vjerujte, značilo bi im puno. Pa neka nam Ante i njegove kolege dođu onda što češće u Šibenik.
