– Mašta i kreativnost, općenito rad rukama odvlači me od svakodnevnih problema, a kako imam dosta slobodnog vremena, otvara mi se jedna nova dimenzija, koja mi daje slobodu da činim upravo ono što želim. Pritom sam ispunjena i sretna. To sam ja – kazala je Mirjana Milanković, amaterska umjetnica koja je svoju strast otkrila u reciklaži novinskog papira. Ovdje nije riječ o običnoj reciklaži, već o stvaranju upotrebnih predmeta, košarica, torbica, sjenila za lampe, okvira, nakita… Mirjanine rukotvorine izrađene od novina prava su unikatna i originalna umjetnička djela.
VELIKI IZAZOV
– Inače sam iz Belog Manastira, ali ljubav me dovela u Dalmaciju, u selo Krniće Gornje. Odmah sam zavoljela kamen, divljinu, ali i more. Po prirodi sam kreativna, heklam i kukičam, ali kako mi je vid oslabio, morala sam se zabaviti nečim drugim. Tada sam slučajno na internetu pronašla web stranicu u kojoj se govori o pletenju košara s prutićima od novinskog papira. Stranica je bila na ruskom, a kako sam u školi učila taj jezik, rekoh ‘ajmo pokušati. Bio mi je to veliki izazov – otkrila nam je Mirjana Milanković. Tehnika koju je pronašla u biti je slična tradicionalnom pletenju od šiblja, samo što se u ovom slučaju koristi novinski papir koji svi bacimo nakon čitanja.
– Prvu košaru isplela sam prije četiri mjeseca, naravno, nije ispala kako bi trebala. Tako sam sistemom pokušaja i pogrešaka tražila svoj način rada. Upornost se isplatila. Pletenje me doslovno obuzelo, tako da nakon ručka kada sjednem za stol u dnevnom boravku znam provesti i po deset sati u komadu motajući prutiće i pletući košare – priča nam Mirjana.
Da bi isplela jednu košaru potrebno joj je punih pet sati rada, a da bi ju napunila prutićima, oko 900 komada, potrebno je punih osam sati motanja novinskog papira.
SELO SKUPLJA NOVINE
– Sad već svi u selu znaju da stvaram, momci u kafiću čim dođe novi dnevni tisak, stari šalju meni, svi su tako ljubazni, zbog toga sam im stvarno zahvalna – nastavlja Mirjana.
Osim novinskog papira, jedini pribor koji pri izradi svojih pletenih djela koristi je drveni štapić za ražnjiće i drvofiks.
– Ideja imam mnogo i rado bih ovaj svoj rad pretvorila u posao jer bi me to ispunjavalo. Nakon prve izložbe u knjižnici Jurja Šižgorića dobila sam ponudu da izlažem u Pirovcu, a ponudili su mi i izložbeno prodajni štand u Splitu na čak dvanaest dana. Jedan dečko me je zamolio da mu ispletem grb Hajduka, a već sam izradila šibensku kapu. U svakom slučaju, ima mnogo ponuda. Uzbuđena sam, doista, zbog toga – nastavlja Mirjana. Kao i svi sezonski radnici, razmišlja o novom poslu, ali iskreno progovara da joj se ne da zatvarati u kuhinju jer bi to značilo veliku pauzu za njeno stvaranje.
– U planu mi je od papira raditi i tegle za cvijeće, papir bi vodom pretvarala u kašu, masu, koristila bi i cement… Da ne otkrivam sve. To je, doduše, malo prljav posao koji bi trebala raditi u dvorištu kada dođe lijepo vrijeme. Hoću li ga uspjeti realizirati ne znam jer, kao što rekoh, puno ovisi o mom sezonskom zaposlenju – zaključuje ova amaterska umjetnica.
Jeste li znali?
Da bi se proizvela tona papira potroši se 200 tisuća litara vode, 4600 kWh energije i ostanemo bez dva stabla… Da bi tu istu tonu proizveli reciklažom, stabla nam ne trebaju, a potroši se tek 180 litara vode i gotovo duplo manje energije, oko 2400 kW. Ranije se papir proizvodio od starih tkanina, a danas se proizvodi od celuloze. Za celulozu, koja se dobije iz drveta, potrebno je sasjeći brojno drveće da bismo proizveli papir. Primjer nebrige o ovom prirodnom bogatstvu jeste Kina, čija je površina bila pokrivena 90 posto šumom, dok danas taj postotak iznosi svega oko pet posto. Papir je inače čista i lako dostupna sirovina, koje ima oko 30 posto u našem otpadu.
