Kako je Šibenski portal jučer pisao, mlade vaterpolistice šibenske Viktorie nastupile su na turniru Prvenstva Hrvatske u vaterpolu za kadetkinje. ‘Sirene’ iz Crnice su, tom prilikom, u Splitu osvojile četvrto mjesto, a među njima se i ovoga puta istakla 16-godišnja kapetanica Gloria Badžim koja je bila najbolja u redovima šibenskog sastava.
Mrežu je, naime, ‘tresla’ čak 17 puta što je bio povod za kratki razgovor s ovom mladom nadom vaterpola koja igra i za juniorsku reprezentaciju Hrvatske.
Kako je sve počelo, pitamo Gloriu.
-Prije pet godina upisala sam se u vaterpolo na nagovor prijateljice i moram priznati da očekivanja nisu bila prevelika niti me to posebno zanimalo. Ipak, vrlo brzo sam napredovala pa se već tada dalo naslutiti da ideja treniranja vaterpola i nije toliko loša. Danas, pet godina kasnije, podjednako učim i na uspjesima i neuspjesima. Sve je to sastavni dio života i sporta i naravno, što god mnogi rekli o ženskom vaterpolo, ja se u njemu vidim i narednih godina- kaže nam iskreno talentirana sportašica koja ipak ima rezervu ako u životu, kako kaže, ne krene sve onako kako ona priželjkuje.
-Pohađam Medicinsku školu, smjer fizioterapeuti. Učim kad imam vremena, a ako ne budem uvijek vaterpolistica, tko zna, možda budem fizioterapeut vaterpolistima – kroz smijeh će naša sugovornica koja nam otkriva i kako uspjeva pomoriti privatne, školske i sportske obveze. Profesori u školi izlaze u susret što se čestih putovanja tiče, a ona im to, čini se vraća, dobrim uspjesima i na tom području.
– Putujem po cijeloj Hrvatskoj, a s reprezentacijom sam bila u Istanbulu gdje smo osvojile prvo mjesto, ali i u Srbiji i Mađarskoj. To je jedna divna strana ovog sporta. Inače, treniram šest dana u tjednu, uglavnom navečer, a učim kad ne treniram. Jednostavno. Nemam, iskreno, previše vremena za privatni život, ali mlada sam, bit će i za to vremena. Ne nedostaje mi to previše – kaže skromna Gloria koja veliku podršku ima u treneru Mariju Ćaleti i cijeloj obitelji – mami, tati, dvije sestre i bratu.
– Bez trenera koji te motivira, podržava, savjetuje, pa čak i ponekad prigovara za naše dobro, niti jedan uspjeh ne bi bio moguć i zato sam treneru Mariu Ćaleti, kao i Danku Jerkoviću zahvalna, a što se obitelji tiče, svi su moji veliki navijači, a posebno mama Monika koja sjedi u gledalištu na svakom treningu i utakmici – kaže Gloria pomalo nezadovoljno. Ne čudimo se jer smo već zaključili da nije baš hvalisava, iako definitivno ima razloga biti.
– Drago je meni da oni mene podržavaju, ali ne volim kada pretjeruju i kada me previše dolaze gledati. Smeta mi to često pa prigovaram mami, ali ne pomaže. Ona je i dalje moj najveći obožavatelj koji sve prati i sve zna. Pomirila sam se s tim nekako, što mogu – kroz smijeh zaključuje Gloria Badžim.
foto: Danko Jerković – Doktor i privatne fotografije
