Robertino Jelovčić zadnjih je dana proveo prikovan za krevet. Okliznuo se na snijegu i zaradio napuklo rebro. Zbog toga je propustio uživo pogledati polufinalnu i utakmicu za treće mjesto hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u futsalu. Do tada je redovito s tribina Spaladium Arene pratio pohod ‘Mini Vatrenih’ ka najvećem uspjehu u povijesti malog nogometa. U čemu je ogromnu ulogu odigrao i njegov sin Franco. Jelovčić junior odigrao je vrhunski turnir i bio jedan od ključnih igrača izbornika Stankovića na putu do četvrtog mjesta u Europi.
FRANCO BI TREBAO BITI AKTIVNIJI U NAPADU
– Jako sam ponosan na Franca, čak me ugodno iznenadio svojim partijama, iako sam znao da je vrhunski igrač. Ali, kod mladog igrača kao što je on nikad ne znaš kako će reagirati na pritisak, na ambijent i važnost utakmica, tim više što igra na najosjetljivijoj poziciji, onoj zadnjeg igrača. Na sreću pokazao je zrelost i smirenost, kao da iza sebe ima desetak velikih natjecanja – pun je hvale za dvadesetogodišnjeg Franca njegov otac, koji se pozvao i na službenu statistiku Eura, prema kojoj je Franco imao najviše osvojenih i najmanje izgubljenih lopti u hrvatskoj reprezentaciji.
Naravno, perfekcionist kakav jest, Robertino je imao i pokoju zamjerku na igru sina.
– U fazi obrane bio je odličan, ali trebao bi biti malo aktivniji prema naprijed, jer je i u prvenstvu i u mladoj reprezentaciji dokazao da zna i zabiti i asistirati – smatra Robertino, te dodaje da Franco ‘upija’ njegove savjete, iako…
– Posluša me samo kad njemu paše, a kad mu nešto nije po volji, pravi se da me ne čuje, hahaha – ‘bocnuo’ je malo sina Robertino, te dodao: – Dok smo lani bili zajedno u Kijevu puno bismo vremena provodili analizirajući njegove igre, tražili pluseve i minuse. I sada se, dok sam je u Šibeniku, u Starom Gradskom parkingu, a on u Splitu, često čujemo i razgovaramo o malonogometnim temama, ali više ga nemam toliko pod kontrolom – kaže Jelovčić stariji.
Plasman u polufinale, kaže, ogroman je uspjeh hrvatske futsal reprezentacije, ali, priznaje da nam se puno toga poklopilo.
– Bio sam uvjeren da na krilima publike i jednog zanosa možemo proći skupinu i plasirati se u četvrtfinale, ali uistinu nisam očekivao ulazak među četiri najbolje momčadi u Europi. Dobro je što smo u četvrtfinalu išli na Ukrajince, što su se momci izborili za lakšeg suparnika, da smo dobili Španjolce naš bi put tu bio završen. Ono što se malo spominje jest da su i Ukrajinci u toj utakmici bili bolji, mislim da je ukupni broj udaraca na gol bio 35:16 u njihovu korist. Srećom, na golu smo imali Jukića – ističe Jelovčić, dodajući kako je bilo teško očekivati da prođemo Ruse.
– Oni su ipak klasa više, njihovi igrači profesionalci su od 16, 17 godine, treniraju dva puta dnevno, imaju prave kampove za treniranje i mogu bez problema platiti vrhunske igrače iz Brazila. Međutim, ono što je bilo možda presudno jest njihova duža klupa, činjenica za su imali više igrača za rotaciju, da su bili odmorniji, a isto vrijedi i za utakmicu s Talijanima za broncu. Ali, ponavljam, i ovo je veleban uspjeh naše reprezentacije i kapa do poda igračima i stručnom stožeru – realan je Jelovčić.
ŽELIM DA SGP IGRA KAO KIJEVO LANI
Ističe kako je sada važno održati kontinuitet na velikim natjecanjima, učiniti sve da i na sljedećem Europskom prvenstvu uđemo minimalno među osam najboljih. A to, kaže, neće biti moguće bez prave logistike.
– Na žalost, HNS do sada je zanemarivao futsal, gotovo da uopće nije ulagao u njega, iako je ud UEFE dobivao takva, mogli bismo kazati, namjenska sredstva za razvoj futsala. Zato i dalje stojim iza onoga što sam rekao još prije nekoliko godina, da bi se futsal trebao odvojiti od HNS-a. Može i dalje biti pod njegovom ‘kapom’, ali bi trebao dobiti veću ‘autonomiju’. Mislim da bi Mićo Martić, bivši izbornik i jedan od naših najvećih malonogometnih stručnjaka, bio idealan izbor za predsjednika futsal ‘obitelji’ – smatra Jelovčić koji je ove sezone, nakon što je lani s Kijevom osvojio naslov viceprvaka države, sjeo na klupu šibenskog drugoligaša Starog Gradskog parkinga.
– Loše smo startali, što je posljedica nedostatka pravih priprema jer se igrači, iz raznoraznih razloga, nisu mogli u potpunosti posvetiti futsalu. Na žalost, tijekom pauze ostali smo bez nekoliko važnih igrača, Ante Svračak otišao je u Crnicu, Ivo Bura u NK Vodice, a Ante Menđušić u jedan trećeligaški austrijski klub. Stoga smo se okrenuli mladim snagama, a promijenit ćemo i stil igre, pokušat ćemo igrati kao Kijevo lani, brzo i atraktivno u napadu i čvrsto i jednostavno u obrani. Imamo dobar raspored i uz malo sreće mogli bismo dohvatiti peto mjesto. Četiri prvoplasirane momčadi ipak su predaleko odmakle – kaže Jelovćić, te za kraj dodao:
– Želja mi je ‘stvoriti’ igrače za jedan jaki prvoligaški klub iz Šibenika, što je moja velika želja, ma kako se on zvao. Krešimirov grad svojom je malonogometnom tradicijom zaslužio imati klub u prvoj ligi.
