Ambijenti slobode, naziv je novog ciklusa slika mlade šibenske akademske slikarice i grafičarke Ane Polić Pavlinović koja izlaže u Galeriji sv. Krševana. Povod razgovora s šibenskom slikaricom bila je njezina izložba, no tokom ‘čavrljanja’ saznali smo brojne zanimljivosti o nastanku slikaričinih umjetničkih djela.
U Galeriji sv.Krševana izložena je vaša izložba slika, što na njima možemo vidjeti?
-Slike nisu nužno figurativne, nemaju potrebu za opisivanjem vidljivog nego onog suptilnog, unutarnjeg. Trag su promišljanja, duhovnih uzleta, putovanja na putu slobode. Obojene niti, poput tkanja, koje se javlja na ptici, oblaku ili cvijetu, pretvaraju se u jednu zajedničku pulsirajuću energiju, podsjećajući nas da smo svi povezani, dio svemira i svemir u malom.
Postoji li određena tematika?
-Priroda me fascinira i uvijek iznova inspirira svojom ljepotom, jednostavnošću i zakonima.
Uređeni zakoni po kojima funkcionira su zakoni ujedinjenja ,ravnoteže, uzroka i posljedica . Čovjek je poremetio svoju prirodnu ravnotežu. Njegova je energija istrzana. Traži brze odgovore i rezultate. Opterećen materijalnim, izvanjskim, hrani svoje tijelo izvana ,a duša mu ostaje gladna. Postaje nezadovoljan, krut, neosjetljiv, a time gubi sve vrijedne stvari u životu ; ljubav sreću, intuiciju, radost.
Težim potaknuti u promatraču dublje, uzvišenije iskustvo stvarnosti, vrijednosti života.
Koje ste likovne tehnike koristili?
-Kombinirala sam tehnike ; akril, ulje, kolaž, tuš
Jeste li ikad platno zamijenili nekom drugom podlogom za crtanje, npr. oslikavali zidove i sl.?
-Podloge koje koristim ne moraju biti nužno platno, ali je zbog svoje lakoće i prenosivosti najpraktičnije i najčešće korišteno. Nekad je podloga samo nositelj slike. Nekad koristim materijal koji je vrijeme oblikovalo; kamen, drvo a svojim oblikom već podsjeća na kuću, pticu, ribu, brod. Takav komad materijala dorađujem sa minimalnom intervencijom, bojom mu dajem snagu i život. Oslikavanje zidova sam radila po narudžbi i jako mi se svidjelo jer svojom dimenzijom daje mogućnost slobodne forme u prostoru.
U kakvom okruženju najčešće slikate?
-Imam svoj grafički i slikarski atelijer u koji “bježim” kad mi treba prostora za sebe da u miru stvaram. Kao majka dvoje djece često improviziram te lako druge prostore pretvorim u radne.
Koliko vam vremenski treba za da dovršite jedno djelo?
-Teško je staviti u vremenske okvire, jer ideja počinje prije samog čina slikanja. Često se stvara dojam o umjetničkim djelima da nastaju u jednom mahu. Moram kazati da nije tako. Kreativnost dolazi kroz akciju i inspiraciju,od spontanog ka svjesnom, a rezultat su dugogodišnjeg rada koji zahtjeva uloženo vrijeme, predanost i upornost.
Kada ste otkrili da posjedujete crtački talent?
-Imam osjećaj da sam znala od malena čime se želim baviti. Dok bi stvarala svoje obojene priče osjećala sam se poput alkemičara. Činilo mi se sve mogućim. Pomicala sam granice vidljivog i zabavljala se. Mašta je bila i ostala moj glavni pokretač.
Nakon završene gimnazije u Šibeniku upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, završava u klasi docenta Igora Dragičevića, pod pročelništvom profesora Miroslava Šuteja i stječe zvanje akademske slikarice – grafičarke. Filozofski fakultet upisuje u Zadru i završava pedagoško obrazovanje. Danas živi i radi u Makarskoj.
Završili ste akademiju likovnih umjetnosti te filozofski fakultet . Koliko vam je to pomoglo u vašem poslu?
– Akademija mi je dala dobre temelje, jedan novi pogled na svijet. Pomogla mi je da svoje misli pretvorim u djelo, ideje u stvarnost. Danas radim ono što najviše volim; kao likovni pedagog i likovni umjetnik.
Hoćemo li vas ponovno uskoro vidjeti u Šibeniku i okolici?
-Naravno! Za Šibenik sam emotivno vezana. Tu je veći dio moje obitelji i dragih ljudi. Kući se volim vratiti.
