Petar Rikić je sa samo 19 godina proputovao 40 tisuća kilometara na motoru. Tada je na putu proveo 157 dana, a njegov prvi putopis ‘Oko svijeta ’09’ preveden je na strani jezik što ga, ujedno, čini i prvim hrvatskim putopisom prevedenim na neki strani jezik. Nedavno se vratio s još jednog puta, a već sad kreće na novi, no vratit će se na vrijeme da stigne na drugi Croatian Travel Festival.
‘ŠEPURNJE’ PRED DOMAĆINIMA
Što bi rekao da za tebe predstavlja Croatian Travel Festival?
CTF vidim kao odličnu priliku za susrete i inspiraciju i upravo takvo nešto potrebno je onima koji su spremni krenuti.
Kakvu budućnost predviđaš CTF-u?
To što se sve više ljudi uključuje u projekt govori da es radi o pounom pogotku. Kako se dosta oslanjam na sredstva od prodaje knjige, predstavljanje moje knjige na CTF-u odigralo je značajnu ulogu. Pored svega što se sprema bit će mi zadovoljstvo uživo poslušati i koju riječ naše legende Stipe Božića uz čije sam dokumentarce rastao.
Jesi li već upoznat sa šibenskom publikom? Kakvo predavanje spremaš?
Prošle godine za vrijeme održavanja festivala bio sam na Panamericani 11/12, a umjesto mene o putu i knjigi ‘Oko svijeta ’09’ govorila je moja prevoditeljica Erika Katačić – Kožić. Prema onom što mi je prenešeno, organizacija je bila iznad očekivanja. Krajem travnja vraćam se iz Ekvadora, a kako sam rijetko doma iskoristi ću priliku da se s ostalom ekipom malo ‘šepurimo’ i pred domaćom publikom. Pričat ću uglavnom o Panamericani, ali ću se dotaknuti i ostalih ekspedicija.
‘OSUĐEN’ NA BUS
Autor si prvog hrvatskog putopisa prevedenog na strani jezik – ‘Oko svijeta’. Što je taj putopis izdvojilo od ostalih putopisa drugih autora?
Kao što su to prepoznali izdavači ‘vani’, tko želi, u priči dugoj ’40 tisuća kilometara’ može prepoznati višeslojnu priču o mogućnostima. To što sam put oko svijeta ostvario s 19 godina, što je knjiga ‘Oko svijeta ’09’ ‘stvorena’ od materijala koji nisu bili planirani za knjigu, od fotografija snimljenih amaterskom kamerom, tisak bez lekture, kontra numeracija, te što sam slučajno i urednik… nekog može inspirirati.
S obzirom da je knjiga primarno nastala da bi prikupila sredstava za nastavak putovanja, s dva hrvatska izdanje i ugovorom za englesko govorno područje, ispunila je svrhu. Osim na engleskom jeziku, uskoro ćemo je moći čitati i na španjolskom.
Spremaš se za prašumu. Kamo ideš, na koliko dugo? I ovo ti neće biti prvi boravak u prašumi, zar ne?!
Da, proveo sam neko vrijeme u Amazoniji i ponovno sam pozvan u jednu vrlo zanimljivu plemensku zajednicu. Kod njih ću ostati oko mjesec dana. Po povratku, materijale prikupljene s više od dvije godine putovanja pretvorit ću u novu priču, ‘Novi svijet’, koja po želji nekih čudnih ljudi, također, odmah ide na prijevod.
Proveo si dvije godine u komadu na putu i to na motoru. Što je u tom načinu putovanja da te toliko privlači i dokad tako?
Da, na Panamericani sam u dvije godine motorom ‘prevalio’ preko 90 tisuća kilometara u svim terenskim i vremenskim uvjetima, što je stvarno trebalo odvoziti. Mada se ne ograničavam samo na motor, u nekim situacijama danima sam pješačio, a u nekim koristio čamac. Motor i bicikl su dobar izbor za one koji žele što potpunije sudjelovati u putovanju jer nemaju priliku prespavati niti jednu dionicu. Iako to iziskuje dosta odgovornosti, kako prema drugima, tako i prema sebi jer greške mogu biti kobne. Trenutačno sam ‘osuđen’ na lokalni autobus, te povremeno gojzerice i čamac. Vidimo se u Šibeniku!
