Povijest Zatona doseže daleko u prošlost, ali za našu ‘poštansku’ priču treba se usredotočiti na pojavu organizirane poštanske službe. Sve je počelo u obitelji Živković prije cijelog jednog stoljeća, točnije 1. siječnja 1894. godine kada je otvorena prva pošta, tada jedna od rijetkih na širem području Šibenika. Danas, 118. godina kasnije, na istom mjestu u centru Zatona, umjesto poštanskog ureda, u staroj kamenoj katnici nalazi se konoba Porat.
KONJEM PO SELIMA
– Moj pradjed Marko Živković bio je poglavar mista i osnovao je poštu, obiteljski posao naslijedio je i djed Krste, a naš otac je sa šest godina konjem nosio brzojave na Srimu, u Grabovce, Gaćeleze, Rasline ili Čistu. Poruka bi se stavila u malu okruglu drvenu kutiju, svezala bi se konopcem i stavila oko vrata. Pošta bi se, pak, raznosila zaprežnim kolima, a ured je djelovao na području od Jardije, Srime i Rasline do Bribirskih Mostina – otkriva Zdenko Živković, po zanimanju trgovac, jedan od trojice braće koji u vlasništvu i danas čuva vrijedne eksponate poštanske službe. Zdenko ima još dva brata – Krešimir Živković je šef restorana Porat, a najstariji brat, Branimir, sa svojom je obitelji pokrenuo proizvodnju rakija, likera, džemova od smokava, kupina i višanja, a bavi se i proizvodnjom maslinova ulja. Svi oni zbog predaka još uvijek nose nadimak ‘Poštarov’.
– Kao što vidite, nitko od nas danas ne raznosi pisma, ali mještani nas još uvijek tako zovu. Ja sam, tako, Krešimir Živković Poštarov – kroz smijeh će ovaj uspješni ugostitelj. U prostoru nekada luksuzno opremljene pošte danas je restoran, koji tek sitnim detaljima otkriva prošlost objekta.
– Sačuvali smo dosta poštanskih eksponata iz vremena Austro-ugarske, samo dio je, nažalost, izgubljen. Posebice smo ponosni na originalnu staru metalnu kasu, sef s ključem, tvrtke ‘Friedrich Wiese’ najpoznatije firme za proizvodnju sefova u Europi – dodaje Zdenko Živković. Naime, koliko je zatonski sef vrijedan, govori podatak da je njegov proizvođač kao prvi čovjek u Habzburškoj monarhiji još u 19. stoljeću proizvodio vatrostalne i za pljačku neprobojne sefove koje su koristili svi velikani u Beču, uključujući i samog cara Franza Josefa I. Upitali smo što Živkovići danas čuvaju u stoljetnom sefu?
BOCA BABIĆA
– Evo je, suho zlato, boca vina Babića stara 112 godina. Pogledajte, još ima pečat. Bile su dvije boce, samo je jednu bocu otvorio djed ili pradjed u čast rođenja jednog od unuka… Ne znam više kojeg – prisjeća se Krešimir. Plan mu je ostavštinu prezentirati gostima, pa će originalnu bocu starog Babića staviti na kameno postolje i postaviti na jedan od zidova stare konobe.
Osim što su bili poštari, Živkovići su poznati poljoprivrednici, a dio velike hrastove stare bačve i danas krasi restoran. Obitelj je sačuvala i staru poštansku vagu, kao i niz dokumenata ispisanih krasopisom s početka prošlog stoljeća.
– Imamo ispis poštanskog oficijanta iz poštanske brzojavne struke, i originalan pečat 1937. godine – dodaje Zdenko. Pošta je radila do kraja drugog svjetskog rata, kada je obitelj Živković naglo izgubila političku moć, pa tako i obiteljski posao. Mjesto unatoč recesiji i danas ima poštanski ured, ali njegova je sudbina neizvjesna. Kako je Uprava Hrvatske pošte i ove godine donijela odluku o zatvaranju 45 svojih ureda u Hrvatskoj, Zatonjani se boje kako bi se i njihov ured mogao naći na toj crnoj listi. Tvrde da zatvaranje poštanskog ureda gasi i život u mjestu, ali se tome ne čude, jer su svjesni tehnološkog napretka, i činjenice da već odavno poštonoše nisu u modi.
OBITELJSKO STABLO
Obitelj Živković puno toga može otkriti i o tome kako se radi obiteljsko, rodoslovno stablo. Na velikom komadu papira u dnu stabla stoji, citiramo: ‘Mate, pa Ante, stanovali su na zidinama više Tučnja, ispod Guduče na brdu Tucanj. Tu je sve krenulo.’
– Joj, ko zna koliko je nas Živkovića, ali svi smo na stablu, to je sigurno. U familiji smo imali jednog franjevca koji je, eto, imao vrimena kopati po crkvenim knjigama. Zvao se fra Špiro započeo je s istraživanjem netom nakon II svjetskog rata, u knjigama je pronašao obiteljsku lozu do daleke 1736. godine. Međutim stablo nije završio on nego jedna od nevjesta pok. Dagmar Živković – otkivaju braća Živkovići.
POVIJESNA CRTICA
Jedan zanimljiv povijesni događaj zbio se 25. ožujka 1848. u Lekeniku. Tada je poštar Josip Klempaj uručio pukovniku Josipu Jelačiću carski dekret iz Beča kojim je Jelačić imenovan banom. Nedugo zatim poštar Klempaj postavljen je za vrhovnog upravitelja hrvatsko-slavonskih pošta. Ban Jelačić sudjelovao je u još jednom važnom događaju iz poštanske povijesti. Bilo je to 28. rujna 1850., na dan prve brzojavne komunikacije u Hrvatskoj. Podban Benko Lentulaj uputio je iz Zagreba u Beč brzojav u kojem je pisalo: ‘Telegraf je u redu’, a iz Beča je poslan brzojav bana Josipa Jelačića: ‘S radostju sam primio vašu viest.’ Nakon toga uslijedilo je otvaranje cijelog niza poštanskih ureda, uključujući i ovog u Zatonu kod Šibenika
