Trava se u Kornatima brala za domaće životinje u domicilnom naselju. Osim sjeverne starne poluotoka Gradine koja je još u davnini rasparcelirana u pašnjačke površine, te udaljenog otoka Jarte, Murterini i Betinjani nisu imali površina na kojima su mogli brati travu za svoju stoku, osobito ne mogoruš (Brachipodioum ramosum), kojega je u Kornatima bilo u izobilju. Mogoruš je trava niske kvalitete, ali ga je bilo na pretek. Njime je doslovno prekriven čitav kornatski arhipelag. Stoga su mnoge obitelji koje nisu imale kurnât (v. kurnati) tražile od svojih bližnjih i prijatelja dopuštenje za branje trave na njihovoj paškuli. Mogoruš, iako oštar i suh, bralo se golim rukama, rano ujutro ili kasno popodne i slagalo u munte po istim načelima kao i mrtu. Doveden u Murter ili Betinu, slagao se u kope – karakteristične stogove na mulima.
Iz Glosara Kurnatara.
izvor/foto: Facebook MBDB
