Stare torbe, kožne jakne i istrošene čizme ljudi bacaju u smeće, no ne i 53-godišnja Skradinka Katica Banić. Ona je u odjevnim predmetima od kože još prije nekoliko godina vidjela potencijal, i to u trenutku kada joj je zatrebao poseban, upečatljiv prsten kakvog nigdje nije uspjela kupiti. I tu se zakotrljala priča o izradi nakita od recikliranih materijala.
– Od nečeg što je odbačeno ja stvaram nešto novo, a to je nakit. Zaljubljenica sam u nakit, posebice u prstenje, a kako sam uvijek ‘patila’ za nekim upečatljivim prstenom kojeg nitko drugi nema, tu se pomalo rađala želja za izradom vlastitog nakita – priča nam Katica.
Njezine dvije kćeri nagovorile su je da počne izrađivati prstenje, a Katica se bacila u potragu za materijalima.
– Prvo sam ‘iščupala’ svoje stare torbe, kožne jakne, čizme… Sve što sam našla u svom okruženju, a nije više bilo nosivo, prenamijenila sam i počela stvarati nešto novo, originalno, unikatno. Materijale prvo izrežem, dezinficiram, ispeglam ako je potrebno i onda krenem u izradu – objašnjava.
Osim prstenja, Katica izrađuje i ogrlice, a onda, kad joj se dogodi poseban nalet inspiracije, 53-godišnja Skradinka ‘uđe’ u drugi svijet umjetnosti, onaj slikarski.
– Za slike koristim iste materijale, ali svaka ima svoju poruku. U svakoj od njih možete nešto vidjeti, od sjena ljudi u daljini do brodova koji izranjaju iz vode… – kaže.
Katica je inače zaposlena kao voditeljica banke u Skradinu, ali svaki slobodan trenutak koristi za bavljenje svojim hobijima kojih je, priznaje, mnogo.
– Izrada nakita i slika od odbačenih starih materijala samo je jedan od mojih hobija. Bavim se i kuglanjem, pišem stihove, pješačim – ponosna je.
Na pitanje kako stigne balansirati između kućanskih obaveza, posla i hobija, Katica kao iz topa odgovara da sve stigne kad čovjek nešto zbilja voli.
– Netko možda uživa u čišćenju i raspremanju, a ja uživam u svojim hobijima. Naravno, prioriteti se znaju, ali kad čovjek nešto voli, uvijek pronađe načina i vremena da se tome posveti – poručuje.
Katica Banić pretprošle se godine prijavila i za sudjelovanje na Srednjovjekovnom sajmu u Šibeniku, otvorila obrt, a potom ga je ‘ugasila’ zbog prevelikih davanja državi. Zato sada svoje umjetničke radove isključivo poklanja dragim ljudima kao trajnu uspomenu. No nikad se ne zna, možda jednog dana ponovno pokrene biznis i otvori željeni atelje.
