Murterinka Martina Markov, doktorica biologije, napisala je deset edukativnih slikovnica kojima svoje stručno znanje o životinjama i prirodi uspješno uspijeva približiti djeci, ali i roditeljima. Serija slikovnica o već dobro poznatom galebu Marku, prepoznata je nedavno i kao kvalitetan obrazovno-edukativni materijal u razrednoj nastavi od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Ukratko, to znači da će nastavnici – kreatori nastavnog gradiva biti slobodni koristiti slikovnice iz ciklusa ‘Pustolovine galeba Marka’ na satovima prirode i društva, dobit će zeleno svjetlo da postanu dio fundusa školskih knjižnica, a u budućnosti će možda Martinin ‘miljenik’ i ući u udžbenike.
– Ja sam presretna, to je tako lijepa vijest. Najvažnije od svega je da ja ovo vidim kao potvrdu da sam na pravom putu i kao potvrdu da sam uspjela u nečemu što mi je i nakon prve slikovnice bio cilj, približiti djeci skrivene ljepote prirode i pomalo zanemarena bogatstva naše prirodne raznolikosti i baštine – priča nam Martina.
Martinino ‘otočno poduzetništvo’ započelo je jednim sasvim slučajnim, ali pokazat će se vrlo brzo, važnim događajem 2008. godine.
– U Jezerima na Murteru, pronađena je ozlijeđena morska kornjača. Odnijela sam je kući gdje je u plastičnoj kutiji za igračke mog sina Davida provela nekoliko dana. On je kornjači dao logično ime Leonardo po njemu tada omiljenom liku iz Ninđa kornjača – priča nam Martina.
Leonardo je zatim odveden u centar za morske životinje u Puli, a nakon oporavka je pušten u more – njegov prirodni ambijent. Mnoge je zanimala sudbina spašene kornjače pa bi se moglo reći da se Martinina prva priča uz pomoć kolegice Sanje Drakulić, pretočena u simpatičnu slikovnicu ‘Priča o Leonardu’ s ilustracijama Ivane Grimani sama ispričala, a ona je shvatila u kojem smjeru želi krenuti.
Inače, nakon završenog studija, Martina je osnovala udrugu Argonauta, danas jednu od aktivnijih ekoloških udruga na ovom području, a prve akcije su bile usmjerene na čišćenje podmorja. U to vrijeme bila je zaposlena i u šibenskoj Gradskoj Upravi. 2009. godine počela je raditi u Javnoj ustanovi NP Kornati, a na temu Upravljanja ribolovnim resursima na području NP-a Kornati doktorirala je 2011. godine. Tamo je provela gotovo 10 godina, a onda se odlučila odmaknuti od institucionaliziranog pristupa svoje izabrane profesije – u njenom slučaju poziva. Uz podršku obitelji, u Murteru je osnovala svoju ‘liniju’ EduEco Media u sklopu obiteljske tvrtke Motonautika-Luke i krenula kako sama kaže, u ‘ žensko otočno poduzetništvo’.
– Sve je počelo kao hobi, a kada sam osnovala tvrtku nisam se vidjela tu gdje sam danas, ali sam znala da mi je želja da djecu i mlade pobliže upoznam s bogatstvom prirodne baštine i osvijestim ih o važnosti očuvanja okoliša. Moram napomenuti da iz svog iskustva u radu s njima primjećujem da puno znaju, ali da im i fali mnoštvo informacija. Znate, lako je nabrojati sve Nacionalne parkove i Parkove prirode u Hrvatskoj, ali ono što svakog od njih čini posebnim i čarobnim… e to je već problem. Primjetila sam da nedostaje kvalitetnih edukativnih materijala o vrijednostima tih područja. – kaže nam.
Drugom slikovnicom ‘Bepo i kantica’ osvijestila je i problem morskog otpada, potom je kornjača Leonardo krenuo upoznavati čudesni svijet Kornatskog otočja i zaštićene vrste Nacionalnog parka, a Martina je njegove kornatske pustolovine opisala i u trećoj slikovnici – ‘Leonardo i prijatelji’.
Nakon serije slikovnica po Kornatskom otočju, pojavio se galeb Marko. On je simpatičan lik iz Murtera, koji je u svojim putovanjima i istraživanjima ‘preskočio’ Kornate jer ih je tijekom života već dobro upoznao, a uputio se na dugo i zanimljivo putovanje po cijeloj Hrvatskoj. Na to ga je potakla knjiga na koju je naišao na klupi u Murteru, a bila je prepuna predivnih fotografija iz Nacionalnih parkova i Parkova prirode diljem Hrvatske. Prošao je on tako cijeli jug – bio je na Vranskom jezeru, u Nacionalnom parku Krka, na Mljetu, Biokovu, Telašćici, a čak je i odletio do Lastovskog otočja. Planira posjetiti i Sjeverni Velebit, Učku i Brijune, a potom poletjeti i put kontinentalne Hrvatske.
– Uz pomoć Galeba Marka, ja ne pišem jednu slikovnicu, pišem priču o svim parkovima Hrvatske, povezujem ih. Tako je Marko na Mljetu sreo i sina kornjače Leonarda, a na Biokovu se ludo zaljubio u, meni jako posebnu, galebicu Anu – objašnjava.
Posebnu zahvalu i doprinosu uspjehu ovog projekta mlada znanstvenica upućuje ilustratorici Ivani Grimani koja je uz nju od samih početaka.
– Njoj je u biti jako teško, ja pišem priču koju ona mora vizualno dočarati. Ono što ona nacrta, to će se prvo urezati djeci u pamćenje, i velika je to odgovornost. Sva mjesta koje galeb Marko i prijatelji posjećuju imaju svoje specifične biljne i životinjske vrste, a ona ih mora vjerno prikazati i to na način koji će biti privlačan publici na koju ciljam u svojim pričama – priča nam Martina.
Kroz Markova putovanja, približava vrijednost svakog elementa u prirodi i ukazuje na bioraznolikost svakog pojedinog područja. Likove podrobnije opisuje na kraju priča, a u pomoć joj i podršku, priznaje, daju kolege i djelatnici Javnih ustanova, tako da ima i ‘stručnjaka za galebe’ jer ‘kako bi inače znala da galebu treba pola sata leta od Mljeta do Lastova’.
– Puno razmišljam i vizualiziram, treba mi vremena dok mi priča ne ‘sjedne’ i onda samo krenem, uživam u tome i namjeravam ići dalje. Ako sam doprijela do svijesti samo jednog djeteta, onda je ova moja osobna misija za mene uspješna – nastavlja i sa veseljem i zaraznim entuzijazmom priča o novim budućim idejama koje tek trebaju proviriti na svjetlo dana.
Vjetar u leđa daju joj svi oni koji su prepoznali vrijednost njenih slikovnica i uvidjeli koliko nešto što bi moglo zvučati i biti banalno, upravo to i nije. Vesele je reakcije murterske djece, koja su najbolje upoznata s Markom, pa nam tako priča i o slučajnom susretu s učenicima četvrtog razdreda osnovne škole u Murteru koji se pretvorio u dužu šetnju i razgovore o temama koje su Martinina vodilja kroz njeno djelovanje, ali i cijeli život – ekologija, priroda, baština i bioraznolikost.
– Prirodu moraš osjetiti, u prirodu moraš uložiti sva svoja zapažanja, ona će ti to i vratiti. Tek kada nešto upoznaš onda shvatiš i osvijestiš kakvo se bogatstvo skriva u njoj. Nikako je ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, to je jedan svijet koji se svakim opažanjem i njegovog najmanjeg djelića beskonačno otvara i širi, a time se, vjerujem, može promijeniti puno – govori nam Martina za kraj.
