Muzej betinske drvene brodogradnje na svoju facebook stranicu je stavio obavijest da u subotu, 16. svibnja, za potrebe stalnog postava Muzeja, snimaju tradicijski betinski pir.
Vodeći računa odjeća o autentičnosti odjeće,želja im je prikazati razdoblje početka 20. stoljeća. Da bi utvrdili betinsku narodnu nošnju, donose ulomak iz ‘Narodnog stvaralaštva šibenskog kraja’ ,autora Ive Furčića:
‘Panci su se nosili i u svetac i u težatnik, Škrpete i škahune nosile su se u svetac. Čerape su uvik bile od bile vune s kiman su se žene šuperbale. Suknja s poskrletnin krajen nosila se u svetac.
Čerma-hajak ima je kočanje mušciman i kučicaman. Travese se u staro vrime nisu nosile, to došlo kasnije. Opleće, izrađeno konciman: modriman, crveniman, zeleniman i žutiman nosilo se svaki dan. Hacoli od vune nosili su se u dan sveca. U novije vrime žene su počele nositi na glavi “žarke” hacole. Isto tako iz novijega vrimena je ogrica i bušt od pana, otočen zelenin krajen. Travesa, ka je isto iz novijih vrimen, nosila se od svih boja, najčešće na okomite pruge.
Muški su nosili na nogan ‘panke, škahune i čarape kako i ženske. Gaće su bile suknene, kučanje na muške i kučice. Nosija se i kružet, ki je bija na prsiman izrađen. Košuja se činila od robe ka se zvala “posramuha”. Košuje se nisu nosile sa koleton. U dan sveca muški su nosili kaparan, a u težatnik hajah i kaban. Na glavi se nosila kapica mala crjena, ka je imala rese i konac s kin bi se ćapavala za kosu da ne bi pala.
Ženska vinčana roba: na glavi venac ki je bija ispleten od kurdel svih boja – ča je bija veći venac, to je cura bila bogatija. Suknja “modrenica”, bila ogrica, bile bičve, bušt od crvnenog skrleta, modra traversa i kanica. Na nogan su bili ‘panci.’
Neće nositi opanke, ali slijedit će neka pravila u odijevanju. Za detaljnije informacije, svi zainteresirani za sudjelovanje u piru, mogu se obratiti Turističkoj zajednici mjesta Betina ili privremenoj ravnateljici MBDB.
izvor/foto : facebook Muzej betinske drvene brodogradnje
