– Odluka o preseljenju je zapravo bila jednostavna, ovdje je postajalo sve teže i teže za živjeti. Ja sam bio zaposlen, ali supruga nikako nije mogla pronaći posao i jednostavno smo jedan dan rekli ‘Idemo’. U Reykjaviku imamo prijatelja koji ovdje živi već 20 godina i on nam je puno pomogako oko aklimatizacije, priča nam Marko Čupić, 30-godišnji elektrotehničar iz Drniša koji je prije 13 mjeseci spakirao kovčege i s obitelji otišao na Island.
Island se smatra jednom od najsretnijih zemalja za život na svijetu i uistinu je jedinstven, kako sa životnog, tako i s turističkog aspekta. U početku su ipak Markova supruga i djeca imali malih problema s prilagodbom za razliku od njega, no godinu dana nakon sve je sjelo na svoje mjesto.
– Prvi dojmovi su bili uistinu fenomenalni. Zemlja je na samom sjeveru Europe, vrijeme je varljivo s dosta padalina, temperature su niske, zimi sviće oko 9, a već oko 16 pada mrak kojeg ljeti uopće nema. Malo mi je bilo čudno jednom prilikom nosit sunčane naočale u 22 sata. Islanđani kao ljudi su tako dragi, pomoći će ti da se osjećaš ugodno, da se adaptiraš, iznimno su otvoreni i vječito nasmijani. Toatalna suprotnost svemu kako sam ih zamišljao pred dolazak, otkriva nam Marko koji je posao u glavnom gradu Islanda pronašao prije samog preseljenja.
Radne snage nedostaje u svim sektorima tako da se posao u principu lako pronalazi. Radnici imaju sva prava i nema šanse da će biti zakinuti, priča Marko, i objašnjava kako sindikati rade svoj posao.
– Ako imaš ikakvih sumnji po pitanju bilo čega, plaća ili radnih sati, možeš dobit sve informacije. Na samom početku se učlanuješ u sinidikat jer ne možeš raditi ako nisi član. Što se tiče odnosa šef – radnik, to je ovdje posebna priča. Situacija je posve ležerna i šef nije šef u klasičnom smislu, više je kao kolega ili prijatelj. Nema vike, neka prijetećih pogleda i prenapuhanog ega, radi se u opuštenoj atmosferi, objašnjava Marko koji radi u turizmu.
Potražnja za stanovima je velika, posebice otkad je Island doživio turistički boom i okrenuo Islanđane ka toj privrednoj grani. Iako stanove većinom iznajmljuju turistima, smještaj se ipak može pronaći, posebno u zimskim mjesecima.
– Cijene stanova su iznimno velike od 150 do 220 tisuća isk (u eurima oko 1300-1900). S pak druge strane, imate pravo trazit húsaleigubætur, neku vrstu naknade za postanarstvo. Može se dobit i do 20-25 tisuća isk, ali to ovisi o primanjima, članovima porodice i cijeni rente, objašnjava nam.
Island je turistički jako zanimljiv turistima zbog svojih prirodnih i neobičnih ljepota, a Marko otriva što vrijedi posjetiti.
– Grad Reykjavik sam po sebi je vrlo lijep grad. Crkva Hallgrímskirkja iznimno lijepa i zanimljiva, Sun voyager, čelična skulptura vikinškog broda na šetnici uz obalu, koncretno-kongresna dvorana Harpa, zanimljive konstrukcije, Blue Lagoon prirodno kupalište u termalnim vodama, Gullfoss vodopad, Þingvellir nacionalni park u netaknutoj prirodi, Reynisfjara, plaža sa crnim pijeskom, i naravno Golden Circle sa gejzirom. Uz to sve ne smijem zaboravit i Auroru Borealis, to je nešto nevjerojatno uživo vidjet, priča Marko i ističe kako bi danima mogao nabrajati što sve vidjeti na Islandu.
Najveći problem kod prilagodbe je vrijeme gdje se u kratkom periodu izmijene kiša, sunce i snijeg. S druge pak strane, za narod ima samo riječi hvale.
-Islanđani su fenomenalni ljudi. Iznimno otvoreni i vječito nasmijani. Uvijek su spremni pomoći i pokušati olakšati adaptaciju. Kod njih riječi poput mržnje i rasizma ne postoje, otkriva mladi Drnišanin kojemu na Islandu najviše nedostaje obitelj i prijatelji s kojima zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije ostaje u redovnom kontaktu .
Jedan od razloga zašto baš Island, leži u činjenici što Hrvatima radna dozvola i viza nisu potrebni jer za dolazak treba samo putovnica. Od 1. srpnja 2015. Hrvatima je dopušten dolazak na Island kao radnicima i stoga dodatna papirologija nje potrebna.
Marko ipak ima nekoliko savjeta za sve one koji možda razmišljaju o dolasku na Island.
– Meni je dosta pomogla stranica mcc.is, na njoj sam pronašao dosta zanimljivih i korisnih stvari. Ponesite i diplomu, zdrastveni karton, uvjerenje o nekažnjavanju i to po mogućnosti prevedeno na engleski, savjetuje Marko koji je još uvijek u fazi učenja jezika. Olakotna je okolnost što se služi s engleskim jezikom kojeg na Islandu pričaju svi.
O povratku u Hrvatsku ne razmišlja jer su se on i obitelj dobro snašli na Islandu i smatra da su donijeli pravu odluku u pravo vrijeme.
