Volonteri Facebook stranice Šibenske Šape pomogli su udomiti brojne pse i mačke diljem županije. Trenutno ih djeluje šest, ali volonterka koja želi ostati anonimna napominje kako se većina volontera nakon godine dana umori i jednostavno odustane.
– Jedan volonterski dan obuhvaća odgovaranje na poruke i brojne upite, osvježavanje stranice, prikupljanje novca. Zapravo se određuju prioriteti, odnosno najvažnije nam je, kako volimo reći, žicanje para, priča.
Formalne suradnje s udrugama koje pomažu životinjama nema, no ipak su povezani putem mailova, poruka i poziva.
– Mi svoj prostor nemamo, a mnogi smatraju da je s As-Ekom problem smještaja životinja riješen. No, As-Eko nema uvjete za zbrinjavanje štenaca ili mačića, jer njima treba gotovo 24-satna skrb. Kontaktiramo s brojnim udrugama i njihovim volonterima, te tako saznajemo tko je loš udomitelj, gdje poslati psa ili macu na privremeni i slično. Često se, u slučajevim zlostavljanja ili nebrige oko životinje, dogovaramo što napraviti, te kome prijaviti konkretan slučaj. Teško je svima pomoći jer nemamo kapacitet za privremeni dom. Ja osobno imam tri psa i jednostavno, nemam mjesta, kaže T.J.
Dobro surađuju s njemačkim udrugama, koje brojne pse i mačke udomljavaju diljem svoje zemlje, ali prije udomljavanja Šape uvjetuju obaveznu kastraciju.
– Na proljeće i ljeto je kritično jer imamo masu ostavljenih pasa i mačića, ali kroz zadnje godine ili se ne javljaju ili se taj broj pomalo smanjuje. Kao veliki problem naglašava što ljudi vole pse i mačke s pedigreom pa nam se često javljaju s upitima imamo li recimo čistokrvnog retrivera, vučjaka, pit bulla i slično. Voljela bih da ljudi više gledaju srcem, a ne očima. Doista je nevažno radi li se o čistokrvnom psu ili mješancu, je li to crni pas ili pak stari, jednostavno, ako vam se svidi njegov karakter udomite ga, pojašnjava volonterka.
Najveća nagrada joj je sretno udomljena životinja, no bilo je tu iskustava koja su joj ostavila gorak okus.
– Najgora, ali i najdraža priča mi je o kujici koju sam pronašla u Kistanjima s braćom i sestrama. Ona je otišla u udomiteljsku obitelj u Zadar, a potom je vrlo brzo završila u zadarskom azilu. Ipak , napokon je sretno udomljena u Splitu, a s vlasnicima sam i dan danas u kontaktu, te mi često šalju slike. Novce za hranu i lijekove uvijek prikupimo zahvaljujući dobrim ljudima, ali moram kazati kako sam mnogo puta bila na rubu gašenja stranice. Ipak, imam obavezu prema životinjama i tišti me što ne mogu svima pomoći, zaključuje.
Ante i Marina novi su volonteri Šibenskih šapa, a cijeli život bili su ljubitelji životinja.
– Ja sam udomila macu upravo preko Facebook stranice Šibenske šape, i kako sam ih počela pratiti na stranici, tako sam zapravo shvaćala kako je sve više i više napuštenih životinja. Cure su napisale da traže volontere, a ja sam uletjela impulzivno, ne znajući što me sve čeka, kaže Marina.
Ante naglašava da je udomljavanje počelo još kad je bio mali, kada je roditeljima kući donosio mace i pse koje je našao na putu kući.
– Ažuriranje stranice, savjetovanje, odgovaranje na pitanja, novčana pomoć je ono što radimo, no privremeni dom na žalost ne možemo omogućiti. Krenuo sam s volontiranjem za Šibenske šape kada mi je dosadilo slušati sve one priče ‘nemam kako, ne mogu pomoći, to je samo mačka ili pas’. Iako znam da ne mogu promijeniti svijet, odlučio sam pomoći, kaže Ante.
Oboje naglašavaju kako bi bilo najbolje kada bi svi volonteri imali velike kuće i dvorišta u koje bi mogli smjestiti sve lutalice.
– Ipak, poznavajući naš karakter, brzo bi se to napunilo pa bi opet tražili novi prostor i bili u problemu s manjkom prostora. Treba raditi na svijesti ljudi, jer oni trebaju biti odgovorni za svoje životinje. Kastracija nije ništa neprirodno, pogotovo ako nemate uvjeta za potomstvo, kažu Marina i Ante.
Najveće zadovoljstvo im je kad uspiju pomoći makar jednoj životinji.
– Kad uloviš neko siroče, kad vidiš da je našao svoje ljude koji će ga čuvati i paziti, to je stvarno najljepši osjećaj. Ili kad ti pošalju slike ili video, da vidiš da je životinja zadovoljna, da se igra, da je uhranjena. Sretna sam kad barem jednom malom biću pomognem, zaključuju.
