– Već sam završio prvi razred za vodoinstalatere kad me nešto ponukalo da upišem cvjećare. Priopćio sam majci svoju odluku koja je po običaju rekla ‘Radi šta god hoćeš’. I tako sam ja završio za cvjećare u klasi profesorice Vinke Karađole Cvite koja se oduševila kad me vidjela prvi put. Trebalo je dosta vremena da se ‘ufuram’, ali je draga Cvita dovela moj talent do vrhunca i shvatio sam da nisam donio krivu odluku upisavši ovaj smjer, započinje svoju priču Luka Čular, 21-godišnji cvjećar iz Šibenika koji kaže da je imao veliku podršku u roditeljima i prijateljima kada je odlučio promijeniti profesiju.
Nesuđeni vodoinstalater od početka do kraja školovanja za cvjećare je bio ‘blažen među ženama’, a kako nam kaže, u novoj generaciji profesorice Karađole ima jedan učenik koji krije veliki potencijal.
– Našem narodu, kad vidi muškog cvjećara, odmah na pamet padaju već svima dobro znane stvari, ali profesorica me naučila da su muški cvjećari u svijetu najtraženiji i da su onome tko ima taj poziv sva vrata svijeta otvorena. Ovo zanimanje je prekrasno jer s cvijećem se rađa i umire – priča nam Luka koji se trenutno bavi izradom božićnih balona od kartona, ali i izradom cvjetnih aranžmana koje objavljuje na stranici Lukin cvjetni kutak.
Osim ljubavi prema cvijeću, ovaj mladić krije još jednu – onu prema operi. Ženske operne arije ga diraju u srce i kad Anna Natrebko zapjeva u onom tankom pianu, čovjek ima osjećaj kao da s neba dolazi milijun malih anđela, priča nam Luka koji se okušao i na Supertalentu početkom ove godine.
– Na Supertalent sam se prijavio iz zafrkancije, da vidim kako je to. Predstavio sam se s Arijom Habanera iz opere Carmen koja je jedna od vokalno najtežih opernih ženskih arija. Nije me ničega sram i opet bih to ponovio bez ikakvog problema jer sam se uspio osloboditi straha. Neki ljudi su govorili ‘Nu, šta se dere’, ali to su za mene nebitni ljudi. Ja gledam sebe i svoj put , objašnjava nam Luka koji je strast prema operi otkrio sasvim slučajno.
Jedne godine nije znao što odjenuti za maskenbal te se obukao u Carmen iz istoimene opere.
– Bilo je to 2007. godine i nisam znao što odjenuti za maškare. Moja baba je u šemizetu držala jednu rastrganu zelenu knjižicu, libretto opere Carmen, nekoć vlasništvo prababe Vesele koja je bila glazbeno nadarena. Svidjela se meni ta knjižica i zamolin ja ćaću ‘Oćeš mi, života ti, skorojit veštu Carmen ili ciganku’. Prva reakcija je bila da ga ‘puštim s miron’, ali sam bio uporan i nakraju je popustio i sašio mi kostim. Kad sam prošetao gradom u kostimu ljudi su mislili da je u Šibenik došao ansambl koji će igrati Carmen. Eto, taj me kostim inspirirao da zavolim operu i moju travijatu u kojoj se najviše pronalazim. Volim ljubav i slobodu, za pravu ljubav bih prodao sve od zlata, konje, velike kuće…sve ono što je Violetta učinila za svoga Alfreda. Ako treba i umro bih na nekoj postelji, samo da je moja ljubav tu uz mene – strastven je Luka koji otkriva da za svako svoje ‘stanje’ ima operu.
Kada mu nedostaje inspiracije, to je je Va Pensiero iz Nabucca, a kad je sretan onda je to Roberto Devereux.
Luka je već četiri godine član Šibenskog pjevačkog društva ‘Kolo’ zahvaljujući čemu mu se ostvario životni san, a to je upoznavanje Lidije Horvat Dunjko koja je nastupila s ‘Kolom’ 2014. godine.
– U životu nisam sanjao da ću s ‘Kolom’ pjevati veličanstvenu Carminu Buranu na tvrđavi. Taj pljesak još uvijek čujem, onaj osjećaj kad se publika podigla na noge i kad se osjećaš važnim je nešto neopisivo. Naravno, ne smijem zaboraviti ni prošlogodišnjeg Gotovca, te Queen Symphony koju smo izveli ove godine. ‘Kolo’ mi je podarilo sasvim novi pogled na život, toliko toga smo prošlo zajedno i stekao sam jako dobre prijatelje. Ponosan sam što sam član ‘Kola’ i što sam nastavio tatinu tradiciju budući da je i on nekadašnji ‘kolaš’. Drago mi je što su me brzo prihvatili i postali dio mene – priča nam Luka koji je svoje vokalne sposobnosti pokazao i u Zboru sv. Frane.
