Tea Gojčeta, rođena Drnišanka sa šibenskom adresom, svoj hobi pretvorila je u posao, a najveća nagrada za dobro odrađen posao dječji je zagrljaj. Tea je dječja animatorica kojoj je osmosatni uredski posao nazamisliv, a u svemu onome što radi najveća inspiracija su joj djeca.
– Majka sam dvoje djece i oni su mi velika inspiracija u privatnom i poslovnom životu. Rođena sam u Parčiću kraj Drniša i iako mi je želja bila baš tamo imati svoju mali radionicu snova, život me odveo nekoliko kilometara gdje sam i započela svoju, da tako kažem, poslovnu priču – govori nam.
Sredinom prošle godine Tea je otvorila obrt Windmill Design s jasnom vizijom da na jednom mjestu zaokruži više poslova. Osim organizacije proslava i animacije, bavi se grafičkim dizajnom te oblikovanjem i proizvodnjom proizvoda od plastike. Klijentima je, objašnjava, htjela olakšati i umjesto da idu na pet različitih mjesta kad organiziraju proslavu, kod nje sve dobiju na jednom. Dvije godine radila je za geodetsku firmu svog supruga, no u jednom periodu počeli su si smetati i zbog nemogućnosti širenja poslovanja na dvije strane, odlučila je otvoriti svoj obrt i postati ‘sam svoj gazda’.
– Dugo mi je ovaj današnji posao koji mi donosi kruh bio hobi, ali nikad ga nisam mogla raditi na veliko, sve je išlo preko kreativnih udruga. ‘Sam svoj gazda’. Kako je to lijepo čuti, međutim nije baš tako jednostavno kako se čini. Dvije godine radila sam za supruga, za firmu koja je otvorena za geodetske poslove i s obzirom da je registrirana na više djelatnosti, moj posao je bio vidjeti hoće li ova moja vizija i smjer poslovanja uopće funkcionirati. Prije dvije godine dobila sam priliku hobi pretvoriti u posao, krenulo mi je i došla sam do stupnja gdje se posao morao širiti zbog potražnje u suprugovoj firmi. Tada je i došlo do problema jer klijenti nisu znali čime se bavi firma, počeli smo si malo smetati i tada sam odlučila otvoriti obrt – objašnjava nam kako je došlo do odluke da pokrene vlastiti posao.
Procedura oko otvaranja obrta prošla je relativno jednostavno, napravljen je poslovni plan i sredinom prošle godine hobi je postao posao. Dvije godine radi bez prestanka i svjesna je da će se tako nastaviti i narednih godina, ali smatra da svaki posao ima svoje klijente i samo je bitna želja, trud i rad kako bi čovjek uspio.
– Često mi ljudi kažu ‘Tea, blago tebi, ti si uvijek u kreativnom i veselom poslu.’ Ali nije uvijek tako, vjerujte. U današnje vrijeme riskantno je biti poduzetnik, potrebno je jako puno truda i rada da bi čovjek uspio, posebno u ovoj branši. Upravo zato uvijek treba biti korak ispred, predvidjeti, biti siguran u nešto i krenuti ranije s trendom. Slušati ljude, njihove potrebe i mogućnosti, sve je to bitno u ovom poslu i uvijek ponavljam da je sve moguće- priča nam.
Biti ‘sam svoj gazda’ ima prednosti i mana, ali kao dvije najveće prednosti Tea će istaknuti činjenicu da sama zna koliko može i ljudima ne obećava brda i doline. Druga velika prednost je sloboda organizacije vremena.
– Navela bih još jednu, a to je sigurnost da je na kraju mjeseca sve podmireno i nema dugovanja. Kad sam krenula u ovaj posao imala sa veliku podršku okoline, ali najveća podrška bila je majčina. Ona je bila tu, slijepo je vjerovala u mene i hrabrila me u trenucima kad bih digla ruke – prisjeća se Tea.
Uz posao i obitelj Tea rijetko nađe vremena za sebe, a riječ balans joj je nepoznanica.
– Što je to balansiranje? Na trenutnoj rang ljestvici djeca su na prvom mjestu, zatim posao pa kuća. Posao je u sredini i iako znam da će me dosta ljudi osuditi, sve se nekako vrti oko njega. Djeca traže svoje i oni su prioritet, ali ako u poslu nisi dobar, tada pate i kuća i djeca. Kad to sve prihvatiš i posložiš više ti ne smetaju ni prašina, ni buka i igračke po kući, a posao nosiš sa sobom. Eto, to bi možda bio balans – smije se.
Svoj hobi pretvorila je u posao, a najveća nagrada za dobar rad zadovoljna su dječja lica, otkriva nam.
– Onaj trenutak kad vidiš iskreno zadovoljstvo na ljudima koji su te angažirali da radiš za njih, djece koja ne žele ići kući poslije rođendana, kad me zagrle i viču: ‘Teto, ostani još malo!’ To je zadovoljstvo, to je preporuka i reklama i na kraju, to je dobro odrađen posao.
