Kako iz Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Šibenika i gradske tvrtke Zeleni grad Šibenik, za enormno poskupljenje usluge prikupljanja otpada, krive poskupljenje druge gradske tvrtke Bikarac i kako su rekli ‘smiješni Zakon o gospodarenju otpadom’, red je da dodatno pojasnimo neke činjenice.
Prvo o ‘rješenju problema’ vraćanjem kartica za podzemne spremnike
To je, inače, u šibenskoj situaciji, jedini pošten i zakonit način obračuna količine predanog otpada po pojedinom korisniku. Ujedno to znači da, do ponovnog uvođenja kartica, Zeleni grad posluje na samom rubu zakona, ako ne i nezakonito. Naime, aktualni obračuni količine predanog otpada ne terete korisnika za otpad koji je on ubacio u spremnike, nego za udio u ukupnom otpadu u spremniku. To nije u duhu ‘smiješnog Zakona’! Nadalje, izračun udjela obavlja se na građanima nepoznat broj korisnika, ali je taj broj svakako manji od broja građana koji u te spremnike, dok kartice ne funkcioniraju, donose svoje smeće. Dakle, svi oni na koje se dijeli ukupna količina otpada plaćaju i još tuđe smeće. ‘Smiješni zakon’ to nije tako propisao!
Sad malo o poskupljenju tvrtke Bikarac po toni odloženog otpada
Bikarac je Zelenom gradu Šibenik krajem prošle godine povisio cijenu odlaganja po toni otpada sa 268 kuna na 680 kuna, ali je mjerama Vlade to poskupljenje privremeno spušteno na 610 kuna. Matematika je jasna. Riječ je o poskupljenju za 127,6 posto.
Pogledajmo sad poskupljenje Zelenog grada, koje je ‘amenovao’ gradonačelnik Željko Burić. Nekadašnja cijena za litru otpada od 4 lipe skočila je za kućanstva na 10 lipa, odnosno za 150 posto je veća, a cijena litre otpada za nekućanstva otišla je na 18 lipa, odnosno za čak 350 posto.
Ne treba biti ni magistar ekonomije pa čak ni solidan matematičar za zaključak kako je novi cjenik Zelenom gradu osigurao višestruko veću zaradu od one potrebne da pokrije poskupljenje Bikarca.
Na kraju i o odredbi ‘smiješnog zakona’ koju su u gradskoj upravi zanemarili, ignorirali ili previdjeli
Ima jedan članak u Zakonu o gospodarenju otpadom, 73. je i zove se ‘Kriteriji za umanjenje cijene javne usluge’. Istina kratak je, ima samo dva i pol retka i lako ga je previdjeti, preskočiti ali i ignorirati. Na taj članak pozivaju se i iz Ministarstva gospodarstva na svaki novinarski upit o nepravednom opterećenju malih poduzeća, obrtnika, trgovaca, uredskih prostora i iznajmljivača svrstanih u kategoriju nekućanstvo.
U tom članku piše: ‘Kriteriji za umanjenje cijene javne usluge moraju poticati korisnika da odvojeno predaje biootpad, reciklabilni komunalni otpad, glomazni otpad i opasni komunalni otpad od miješanog komunalnog otpada te da, kad je to primjenjivo, kompostira biootpad’.
U skladu s njim je i odgovor iz Ministarstva gospodarstva.
– Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja omogućilo je svim jedinicama lokalne samouprave da samostalno utvrde kriterije za umanjenje cijene javne usluge pri čemu trebaju ispuniti zakonsku obvezu da oni potiču korisnika da odvaja otpad – odgovaraju zakonodavci.
Naši poštovatelji ‘smiješnog zakona’ u gradskoj upravi po ovom pitanju nisu napravili ništa, za razliku od mnogih drugih gradova i općina, kojima komunalni pročelnik Ante Nakić poručuje kako bi on njihove cjenike mogao srušiti u sedam dana. Pa kad je već spreman sedam dana posvetiti rušenju cjenika onih koji su temeljito proučili zakon i iskoristili ponuđenu mogućnost uvođenja kriterija za umanjenje cijene svojim građanima, koje je zakon stavio u neravnopravan položaj, savjetujemo mu da barem jedan dan posveti svojim sugrađanima i, ako ne zna drugačije, prepiše od pametnijih.